СРЂ

— 499 —

Nije one puste noći niko ni usnuo, a tu su bila samo djeca i postarija čejad, od stavnijeh je bilo samo petero-šestero. A lcako ćeš zažeti oka? Bura je đuliala, a gori kuća u gospara Miha i u Đanluke. To su bile dvije goleme kuće, kaonuti gospodske korte. Varnice su se đizale nebu pod oblake, a mitoglavci ') pucali kao puške. Naši su kazivali da je bilo nekoliko pila 2 ) uja, pa je s toga i bio tako strahovit požar. Kuća je u gospara Đanluke plamćela tri dni i tri noći, a u gospara Miha samo onu noć — i sutri dan do podne. I ovo su ti je zapalili oni širogaće, a bjelaši su eto bili u zapostata, da čuvaju onaj šićar ispod Krsta. Tu je bila gomila ruha, pa će Nikoli Barovu na]egovati ista negova ječermica. — Daj mi je, lijepi Vazilije, eto imaš koliko ti duši drago! — Ne bi je dao za rusu glavu! I utaman sve mojakane. Vazilije je na podu zbijao fišeke, a onda će ti tvoj Nikola lagano obući nove dimije, onu ječermu i koret, a povrh toga svoje vetko odijelo, pa bjež' iz kuće glavom bez obzira. Bog i sreća da se Vazilije nije odmah sjetio, a kuku nemu dovjeka, bio bi ga sasjekao do zem].e. — Ovako me dosada čoek nije nabrućio, žalosna mu majka! I treći će dan dojedriti pod naše selo tri-četiri trhane 3 ). Nije bilo kud kamo, no mlađijem da nose ruho i ostali šićar na more; nosili još oni širogaćaši, a bjelaša po gotovo nije ni bilo. Na vrh sela će, mimo Spasovu crkvu, nekakav Neretvanac, s Metkovića, a ob ramenu mu šara, duga granajlija. Tu se desio i tvoj Baldo Kuko, te je gledao iz dajega usmrcujući kako nam sva muka ode u sampas. Eto ti na igalo i nekakva modrogaće, a nosi naramak nekakve robe. Baldo će ti kao od vraga uzeti onome Neretvancu s ramena duguju, omjeriće i zapalit, a daleko, eto je jedva i vidio onog bricova.

l ) Posredne grede. *) kamenica 3 ) lađe levantinske.