СРЂ

r

U JESENI. S. PERlSlC, Kroz tiho granje rodnih mi jablana Кб nujna glazba hladni vjetar puše ; Nad pustim krajem jato kruži vrana, K6 teške misli oko moje duše ... Po goram skliske, osamljene st'jene, Pastira pjesan tud' se ne razl'ježe ; Tek vali r'jeke b'jesno jošte pjene I s njome bučno niz gudure bježe. Po poljim stabla golo kažu granje, A vjetar cvileć' žuto lišće vije, Кб zadah zlobe moje mlade sanje, Dok srce jošte u grudim' ih grije. Za golim goram' žarko sunce tone, 1 prije žarom neba ovijeno Zastrto maglom sad nečujno klone, Da nojca ljubi njeg'vo lice sneno.

I srce moje usred čuvstva žarka Sunce je bilo, što ljubavlju s'jaše, Dok ledna njega ne nauči varka Da sve to tekar sladak sanak b'jaše. ...