СРЂ

БИЉЕШКЕ. — BiLJEŠKE.

KNJIŽEVNOST. Sud pjesnika o „Majci Jugovića". Poznati srpski pjesnik D r a g. 11 i j ć iznioje u beogradskom „Ođjeku" svoje utiske sa predstave „Smrti Majke Jugovića" u Kr. Pozorištu u Beogradu. Interesantni sudgiasi: „Ima dramskih spjevova, čija tehnika može i ne biti do potrebnog savršenstva obradena, ali koji vas, bujicom poezije i toplinom samoga siže-a, toliko zapljusnu i povuku u maticu jednog svečanog zanosa, te vam ne preostaje drugo, nego da se bez otpora tome zanosu predate. Takva nam je i ova dramska legenda našeg dubrovačkog pjesnika. Ušao sam u Pozorište sa jednom namjerom da kritičkim očima promjerim vrijednost pjesnikovog umotvora, ali — to bješe samo namjera. Dah jedne istinske poezije, koji hvata za srce i oči, Bog zna gdje je posmatrača odbacio i ja sam kroza sva tri pjevanja, mjesto liladnoga posmatrača, bio vatren sudjelovač, jedno vlatno sa onih struna sa kojih se, te veceri, izvijali kosovski zvuci pod prstima pjesnikovim. Ako je pjesniku drame bila to svrha, da nas opije daliom naše tužne prošlosti, on je uspio. Baš i kada bih htio da pokušam ma kakav atentat na dramsku tehniku, možda i na formu pjesnikovih stihova, to mi ne bi bilo moguće. Kosovska poezija, u pjesni-

kovome djelu, tako je armonična, da bi mi, ovoga puta, svaka kritičarska stroga zamjerka bila nalik na kašljucanje neuljuđnoga slušaoca baš kod onih tonova, kada je potrebna najveća tišina. Nije nam osvojila hladni računski razum, ali se dotakla naših srdaca. Djelu kritika može zamjeriti kako joj drago, ali jedno mora priznati: da one suze, što ih naše Beograđanke pa i pogdjekoji Beograđani ove večeri proliše, bjehu najdragocjenije priznanje pjesniku ove dramatisane legende. A to je dosta." — U istom listu izašla je također i stručna ocjena o Vojnovićevoj dramskoj pjesmi. Ocjenjivač piše između ostaloga: „Najvještiji i najpažljiviji kritičar, koji ne propusti ni jednu slabu stvar u ovoj pjesmi; koji ne zaboravi ni oskudicu radnje, ni primjetnu slabu vezu među pojedinim pjevanjima, ni namjerno traženje kontrasta i efekta, — ni takav kritičar ne će moći odreći osobiti čar ove Vojnovićeve radnje, ljepotu stiha, svježinu i bogatstvo, gotovo raskoš jezika, koji se u njoj nalaze. Ovo je velika, otmena poezija, u kojoj u isto vrijeme ima i muzike i slikarstva." ,,La Revue Slave". Prije kratkog vremena počela je izlaziti u Parizu pod gornjim imenom velika i ugledna revija, sa zadatkom da raspravlja o pitanjima koja se tiču slavenstva. Sa-