СРЂ

173

cijeloga puka i počitanje cijeloga svijeta; to ime, probijajući se kroz sva vremena, razmahujući se širom svega svijeta, izgovarano u svijem jezicima kojijem zbore plemena i pasmine Ijudske, biti će uvijek izušćeno ganutljivo i zahvalno od svakoga, u čijim prsima bukti težnja za ijudskijem pravima i Ijudskom slobodom. Mi ispunjamo ovu zahvalnu dužnost, gospodo, na domaku stote godine njegova rođenja, u blizini mjesta od njega tako milovanog 1 ljubljenog, gdje njegov prah sada poćiva, i u glavnom gradu, koji nosi njegovo besmrtno ime. Svako nam iskustvo tvrdi, da se ljudski osjećaji u velike asocijacijom biide. Navršenja obljetnica ili duljijeh perijoda vremena, naravski, oživljuju uspomenu, dok upečatke događaja, s kojijem su historijski spojena, još dubljijem 6ine. Glasovita mjesta imaju moć da uzbude čuvstva, što svak i priznaje. Ni jedan Americanin ne može proći pokraj poljana Bunker Hill-a, Monmouth-a i Camden-a, kao da su to proste tačke na zemaljskoj površini. Ko god ih posjeti, ćuti osjećaj domovinske ljubavi gdje se iznova užiže, kao da duhovi onijeh događaja, te učiniše ona mjesta slavnijem, još naokolo oblijeću, i kao da imaju moći ganuti i požeći svakoga, te im se u poznija vremena približi. Ali ni jedan od ovih izvora ganuća ne može se isporediti sa silom, kojom veliki moralni primjeri na dušu djeluju. Kad uzvišene kreposti prestaju biti apstraktnijem, a da se utjelove u Ijudski značaj i postanu primjerom ljudskom ponašanju, mi bi se iznevjerili svojoj vlastitoj prirodi, a da se ne bi predali spontanom izlijevu svoje zahvalnosti i svojega divljenja. Iskreni ljubitelj otadžbeničkijeh kreposti uživa u motrenju njenijeh naj čišćijeh uzora; a može se svakako dvoumiti o onoj domovinskoj ljubavi, koja tobože uzvija toliko visoki let u svere čuvstava, e se izgubi i apsorbuje u apstraktnom osjećaju, pa postaje ili odveć uzvišena ili odveć procijeđena, a da bi se usijala žarom pohvale ili ljubavi prama pojedinijem dobročincima. To je sve neprirodno. To je sve isto, kao da bi ko bio tako zanesen ljubitelj pjesništva, a da ne bi liajao ni za Homera ni za Miltona; tako strastveno upit u besjedništvo, a da bi ravnodušan prama Tuliju i Chatamu bio; ili tako odan umjetnosti, tako za-