СРЂ

JAPAN I BUDDHIZAM* Prof. Dr. 0. De Lorenzo. (kraj) Ipak se buddhisticka umjetnost zapadnjacima može ciniti contradictio in adiecto ne manja od one, koja se čini sadržana u pojmu buddhistickog ratnika. Karl Eugen Neumann, onaj koji je pružio Evropi grandijozni prijevod cijele srednje zbirke (Majjhimanikayo) besjeda Gotama Buddha, kao i djela Suttanipđto, Dhalnmapadam i drugijeh divnijeh spomenika pravoga Buddhizma, u jednom nizu članaka o buddhistickoj umjetnosti, publikovanijeh u Suddeutsche Monatsliefte 1904, prvi je postavio i pronicavim pogledom riješio pitanje : »Umjetnost, krasna djela — i Buddhizam, pesimizam: kako se to slaže ? Pesimisticna umjetnost bila bi besmislica. Umjetnost može samo i uvijek posmatrati i prikazivati realniživot: po tom potvrđivati. Pesimistična bi umjetnost uništila samu sebe. Ali je smjer Buddhizma da poriče svijet, kao što već od dosta vremena svi vrapci i golubi cvrkuću i gucu s krovova. Stalno, pojam ,svijet' sadrži koješta i stvar je od mnogo smisala. Može se dakle jedamput postaviti pitanje, što je uprav Buddhizam, ili da recerno bolje i tačnije: što je Gotamo mogao biti mislio svojom pesimističnom koncepcijom svijeta. Ako ćemo se povjeriti misli, pruženoj nam od izvornijeh tekstova, kaže nam se, da tu svijet nije nikada smatran kao dana veličina, određena da traje u boli: jer bi to bio egzaktan izraz pesimizma. Gotamo nasuprot ne izlaže drugo nego relativnost svijeh stvari. Bol postoji, samo relativno, nikada apsolutno. Ovo je smisao one specifične Gotamove doktrine o postanku iz uzroka. Bol postoji jer postoje uvjeti za bol: kad se dignu ovi uvjeti, prestaje i bol. Gdje bi u tome bilo mjesta za pesimizam? Prije bi moglo izgledati da smo upućeni k neograničenu optimizmu. Ali nam se pomnji* Poredi op. uredništva na str. 133. br. 3. „Srđa" o ovoj poganskoj vjeri.