СРЂ

JAPAN I BUDDHIZAM.

181

Da tako u istinu djeluje Buddliizam na dušu ratnika, potvrđuje nam ni više ni manje nego japanski narodni junak Jyeyasu, osnivac, 1603, Shogunata Tokuga\va, sa sjedištem u glavnom gradu Токуо, i koji poslije svoje smrti od savremenog Mikada bi proglašen shintoističkim Bogom i buddliističkim Svecem, pobjeditelj u mnogijem bitkama, u svojoj javnoj oporuci ostavi ovako upisano: »U svojem dugom životu učestvovao sarn u devedtjset bitaka. a u osamnaest od njih moja se smrt činila neizbježiva. Akc sam u prkos tome umaknuo pogibli, to dugujem nauci Buddhovijeh kaluđera, koja uči da je život indiferentan, i da je dostojna željenja smrt, koja nas oslobađa od zemaljskih nevolja. Ko nosi u prsima ovo načelo o ispraznosti života, odoljeće pobjediteljski pogiblima, kojijem drugi pođiiježu«. A ovakovo svjedočanstvo zaista više vrijedi nego kojamudrago rasprava o ovom predmetu. U ostalom izvorni buddhistički ideal velikoga čovjeka, primijenjen na samoga Gotama, ne vidaše nego dvavrha: »Ako on ostane u svijetu, postace velik osvajač a zatim mudar vladar naroda; ali ako ostavi svijet, onda će postati veoroa velik svetac, probuđenik, objavitelj svijeta, vidjelo svijeta«. A Gotamo bijaše rođenjem ratnik; i kao ratnika ga pozdravi, kad ga prvom vidje, kralj Bimbisaro od Magadha. Ali mu Grotamo odvrati (Suttanipato, strofe 422-424) »Na sjeveru, o kralju, pod lednicima Himalaya, prostire se zemlja, te graniči s Kosali-ma, puna sile i bogatstva. Proizlazim od onoga sunčanoga koljena, rođenjem sam Sakya. Takove sam se kuće odrekao, ne želim više uživanja. Uživanja sam uočio bijedu; umaknuo tražim bezbjednost. Ja naprijed stupam da se borim: i to ugađa duši mojoj«. Borba, koju preduzimaše Gotamo, ne bijaše kao one njegovijeh ratničkijeh predaka, ali je trebalo srčanosti i snage još većijeh od onijeh s kojijem su se borili njegovi oci; jer je to bila strahovita borba proti Maro, proti Prirodi, proti Morturi, kako piše Schopenhauer. Ova je borba divno opisana u Suttanipato (vidi Neumann-ov prijevod, Leipzig 190б, strofe 425-449), u čijoj strofi 440 asketa, bivši ratnik, herojski kliče: