СРЂ

ОЦЈЕНЕ И ПРИКАЗИ. — OCJENE I PRlKftZl.

Milan Budisavljević: „Tmurni dani". Milan Budisavljević pripada mlađoj književnoj generaciji srpskoj, koja je svojim radom upotpunila i završila djelo tvoraca novije pripovijesti srpske: genijalnog Laze K. Lazarevića i sladogukog Paja Markovića Adamova. To su dva zamašita pripovjedacka talenta, koji, usvajajuć načela ruskih „narodnika", presadiše realizam na srpsko tlo. Oni linim instinktom un)jetnika zacrpoše iz bogatog i osebujnog vrela narodnog života, te u njihovim djelima istom nalazimo neiskrivljeno ono, što se „narodnim" nazivlje. „Treba umeti odeliti, što je naše samosvojno ... što je tuđe, nakalamljeno,... što od jednog i drugog u jedno sliveno, te preporođeno u duhu narodnom. Istok i zapad ukrštavali su se tu. Ko taj ukrštaj pronikne, ko tako iznese život narodni, to će biti majstor srpske pripovetke, srpske romantike" — piše u uvodu prve knjige svojih pripovijedaka od god. 1886. Adamov. Ali oni iznošahu samo lijepu stranu narodnog života. Pripovijesti su njihove idilske pjesme, ekloge prostoti onog primitivnog života. Matavulj, pak Sremac, Veselinović i Ranković, izniješe nam i lošu stranu njegovu. Svi ovi pretežito obrađuju kratku pripovijetku ; romana se samo gdjekoji pokušao prihvatiti, ali su to osamljeni slučajevi. Njihovim stopama pođoše Nušić, Protić, Corović i mnogi drugi. Među potonje se vrsta Budisavljević kao jedan od najdarovitijih pripovjedača. Već prva njegova zbirka, koja je god. 1900. ugledala svijeta, bila je vrlo simpatično pozdravljena, a piscu proreknut osobiti pripovjedalački dar i uspjeli. U „Bijednim ljudima", (tako je bio naslov zbirci), opažao se na prvi mah jak utjecaj ruske knjige. Pripovijesti je zada-