СРЂ

ОЦЈЕНЕ И ПРИКАЗИ. — OCJENE I PRIKAZI.

187

hnjivao onaj topli dali samilosti, što — i ako nije bio patosno naglašen — ipak probijaše između redaka: cuvstvo svakom čovjeku, ako humano osjeća, prirodno. Motivi bijahu uzeti iz ličkog kraja, a osebna im je harakteristika crtanje samo mracnih strana života. Svijetlili perspektiva kao da pisac i ne poznavaše. Koju godinu potom došla je i druga sveska „Bijednih ljudi", koja je samo utvrdila literarni položaj autorov, a i u njoj se isticahu iste liarakteristične osebujnosti njegove. Kritika, pored tehnicke strane, stala je da se osvrće i na njegove poglede i nazore o svijetu ; stala je da se zanima pesimizmom pišcevim. A Milan je Budisavljević proslijedio svojom stazom, pa je eto tu skoro posabrao svoje po književnim listovima srpskim razasute pripovijesti i u svijet ih turio među edicijama „Male Biblioteke" pod naslovom : ,.Tmurni dnevi". Sedam je pripovijesti, te opisuju nesretnike, koje udes progoni. Sve skupa od lijepa su dojma, i odaju stilističke vrsnoće piščeve, ali uvijek u obliku kratkih priča. Izgleda jošte, kao da je pisac svaku pisao na dušak i u jedan put. Sve su tužne, a izvodi su pišcevi jako pesimistični. Najbolja je prva „Plemić Adam Matejić", ponešto u genru Đalskijevih slika šljivara i „illustrissimus"-a zagorskih. Tu je poseljačeni plemić lički, koji je spao na neimanjštinu radi dugova sina oficira, koje on plaća, ,,da spase čast pradjedovsku", za tim uslijed selidbe drugog sina i višegodišnje nerodice. Starac konservativac svojim načinom živi i misli, a svakog dana očekuje diližans, ne će li mu donijeti vijesti od djece ili „patentu" za ranu u ratu zadobivenu. Boli ga doduše, ali se ne stara mnogo za rug i sažaljenje, što njegova bijeda i neimanjština kod drugog svijeta prouzrokuje. Zabavlja se lik svojim subjektivnim osjećajima. Ljubi stari način života i rodnu grudu zemlje. Ta mu je ljubav možda i uzrokom, da je postradao. „— Svi me ostaviše, svi me zaboraviše, — samo evo ova zemljica, što je ostala, ona me evo drži, trpi me, — a da umije govoriti, da se može micati, sigurno bi me jedina vjerno i pratila..." — Inače svak gazi njegove osjećaje. „Gle — misli starac u sebi — ova suha stabljika, tu je nikla, tu je živjela, a evo tu će i uginuti. . . Zašto ? ! — Zato voli ovu svetu zemljicu."