СРЂ

ОЦЈЕНЕ И ПРИКАЗИ. - OCJENE I PRIKAZI.

189

njima ne prozire ni tračak nade, ni traga nema kakvoj katarsi. Potpuni poraz dobra u spoljašnjem i unutrašnjem životu. U tom se pokazuje učenikom Schopenhauerovim. Pogotovo je „Seoska tragedija" porazna i živa slika kulturne zaostalosti naroda našega, koji sa svog neznanja strada. Naobrazba u „Sta mi priča stara ikona" otuđuje i negativno đjeluje, a u „Seoskoj tragediji" presude i neznanje ubijaju. Kojim putem da se krene? Srednjim — a taj je : oplemenjivanje narodnog elementa i njegovo kulturno podignuće, na temelju čistog duha narodnog života, a ne na temelju često štetnih ref'ormi moderne kulture. Milkan Žagar, klasična figura malogradskog krojača, pogiba od idrofobije, jer mu na općini ne vjeruju, da je ujeden. U „Seoskoj tragediji" Janka ubi, a starješinu Prokopa izrani narod, zaveden od ljubomorna pisara i pijane vračare, koji im pripovijedaju, da starješina hoće da dovede u selo gospodu, koja će da im prađjedovsku vjeru uništi i na crkvu mjesto krsta pijevca zasadi. Narod sve to vjeruje, diže bunu i upada iz jedne pogrješke u drugu. Na koncu veli tužan Prokop: „— Spališe mi kuću, spržiše marvu, ubiše jedinu kćer pa i zeta nesuđena, mene poružiše — ali je sve to malo, da i suzu pustim. Sve će to oplakati jadne matere, očevi, žene i djeca onih jadnika na ledini. A ja ću da plačem, što smo siromasi, prosti i neulei, što nas pomrčina га mozak stisla, pa ni na clanu sunca ne vidimo ..." Tujejošte ,,Na straži" gdje opisuje uspomene i osjećanja seljaka, koji kao vojnik stražu straži u badnjoj noći. Umuje, kako je to zlo na svijetu udešeno, a on je zadojen onom vrućom, prirodnom ljubavlju i samilošću za cio svijet, pa i za te jadne uznike, koje on tu eto čuva. Mašta i sanja rajsku viziju Gospodnjeg porođenja. On vidi da se otvara nebo s anđelima i s onima zvonima ori se pjesma: — Mir Božji 1 — Hristos se rodi!... I glava nevoljnog regruta Ilije Hijašića zanese se i klonu u stranu. Zvona bruje, čuju se puške; — a k srećnom Iliji Ilijaševiću približuje se smena..." Može li biti većeg kontrasta između idealnog i zbiljskog života, nego li je ova slika iznesena sa par riječi, u kojim živo