СРЂ

198

СРЂ. — SRĐ.

nije nagon, jer izgleda više kao njeka duševna ljubav prama svojoj imovini, pa je uopoe slabija od majčine ljubavi. Mlađa je od majčine, ali je starija od oeeve ljubavi, ljubav djeteta prama materi; i ta se ljubav ni malo ili vrlo malo osniva na nagonu. Za njom tek dolazi ljubav djeteta prama ocu, dok je ljubav supruga peta po redu. Ova se je razvila poslije seksualne zadovolje, pa je zato oplemenjeni nagon. Posljeđnja dolazi ljubav prama iskrnjemu, dokje prijateljstvo, ako ne starije od ove, a ono svakako vrlo staro čuvstvo. — Pisac raspravlja zatim o utjecaju ljubavi na liarakter pojedinca. Ne osjeća li čovjek nijednu vrst ljubavi, to je — veli — zamašan moralni defekat. Znameniti su doista i pretežni vrlo ovi piščevi zaključci; očeva je dužnost hraniti i odgajati svoju djecu, a ova mu, za to samo, n i j e s u dužna zahvalnost, pošto i na hranu i na odgoj imaju p r a v a. S inovska zahvalnost i odanost tadće stoprvnastupiti, ako otac ili majka davaju više no što su dužni; u tom su slučaju roditelji sinovsku ljubav uprav zaslužili. Inače, a i pored toga, mogu nastupiti njeki momenti otuđenja, pa se poroditi indiferentnost, dapače i mržnja, a onda to ne bi bio nikakav moralni defekat u dotičnika. — Ovo je pak osobito pretežno za etiku i kriminalogiju: U n i ž i j em s 1 o j e v i m a naroda sva su moralno-estetična čuvstva, intelekat i uopće cjelokupna psihe vrlo slabo razvijeni, tako e bi rekao, da ljubav roditelja prama djeci i djece prama roditeljima — općenito zboreći — što je veći broj djece sve to više pada. Ljubav se također ne pojavljuje jednakom jakošću kod svijeh ljudskijeh rasa, pa je prema tome očito, da

ljubav nije ništa apsolutno, i za to ni četvrta zapovijed božja, što inače priznavaju i sami moderni teolozi. Zahtijevati da svakako iusvakome slučaju postoji rođiteljska, dječja i bratska ljubav, to — veli pisac - nalazim nemoguće, dapače nepravedno. Ta što je i altruizam napokon nego li procijeđeni egojizam, kome se dakako svak — prema organizaciji svojijeh moždani — mora priključiti, jeda li se dolivatimo ideala! Pedagogija i didaktika. Najbolje dobazaučenje tuđijeh jezika. Osmom ili devetom godinom dijete ulazi u nov odio života, u kojem sasvim prirodno osjeća žudnju da se izrazuje u jezičnijem oblicima drukčijim od materinskoga. Stoga je ovo doba, koje traje od prilike četiri godine, naj zgodnije za učenje kojega tuđega jezika. Ako se to učenje počne ranije, djetinji se mozak tijem odviše nateže, a uz to se slabi i sposobnost izraživanja u materinskom jeziku. Ako se tuđi jezik uči docnije, onda ga se ne će nikada dobro govoriti, niti će biti direktno pomagalo mišljenja. Astronomija. Kopernikovi prehodnici. Charles Eastman, upravitelj muzeja za komparativnu zoologiju i član glasovite „Harvard University" u Cambridge- u (država Massachussetts), napisao je nedavno njekoliko vrlo interesnijeh essai- a na polju historije znanosti, među kojijem jedan o „ргеhodnicima Kopernika", toga oca moderne astronomije i prvoga modernog učenjaka, koji je našoj zemlji porekao sređišnje mjesto u svemiru, ustvrđivši njeno kretanje okolo sunca i tako stvorivši današnji pojam o sunčanom sistematu. Učeni Američanin pravi