СРЂ

БИЉЕШКЕ. — BILJEŠKE.

199

nam, da su ovaj znanstveni prevrat stari Grci već bili naslutili. Aristarah iz Samosa i Seleuk iz Kaldeje bili su ustvrdili i prije Kopernika glavne taoke njegove teorije. Kod starijeh Helenaca bilo je 4 astronomska sistemata: 1) hipoteza jedne središnje zvijezde, ali ne sunca (Pitagorac Filolaus); 2) hipoteza zemlje stajalice, oko koje se vrti vas nebeski svod (Eudoksij iz Knida i Ptolomej, a mnogo kašnje Tycho Brahe) ; 3) hipoteza prievršćene zemlje, koja se vrti oko svoje osi, biva: koja ima rotaciju, ali ne tranzlaciju (Heraklid iz Ponta); 4) sunčana hipoteza (Aristarah, a kašnje Kopernik.) — Kod starijeh Grka Heraklidov sistemat imao je naj više pristaša. I Platon ga je bio usvojio, dajbudi kano flzičku koncepciju — jer mu se činilo, da bi, metafizicki, mjesto zemlji određeno bilo njekako odviše sveto i da zemlja ne zaslužuje baš da je otarom svemira. Aristarah je prvi formulovao lielijocentrizam, što potvrđuju i svi stari pisci, a osobito Plutarah. Ali Aristarah s tom svojom teorijom nije bio srećno ruke. On je imao jednoga cigloga pristašu: Kaldejca Seleuka, koji je živio 50 godina poslije Aristarha. Koliko je Aristarhova teorija bila Grcima mrska, tvrđa nam je Klcanat, koji je dovikivao Aristarhu, da je zločinac i neznabožac, što hoće da digne zemlju iz središnjega položaja, dok su Arhimed i njegovi savremenici cijenili da je flzički prosto nemoguća ona, po Aristarhu, ogromna daljina među zemljom i zvijezđama stajalicaina. Kad su kasnije Apolonij iz Perge i Ptolomej stvorili one kompleksne sistemate, koji su prividno na svako pitanje odgovor davali, heliocentrična hipoteza propade u ždrijelo zaboravi kao uzaludna. Tek nakon punijeh 15 vijekova uskrisuje je opet

jedan velikan Slaven, a zaisto, prema ondašnjemu stanju astronomije, Kopernika ide mnogo veća zasluga i slava, što je istini prokrčio put, nego li Aristarhu, što ju je predložio. Botanika. 0 kavi. Po jednoj arapskoj legendi, prvi, koji su otkrili djelovanje kavinog struka, bili bi egipatski kaluđeri, koji se u trećem vijeku skloniše od progonstva u abisinsku visočinu i tu siromašno življahu od nešto poljodjelstva i stočarstva. Jednoga dana jedan od braće dođe uplašen k starješini i pripovjedi mu da su ovce i koze, pored noćnoga doba, tako živahne i čile, da se boji da nijesu očarane. Starješina odluči da ispita stvar i povede sam stoku na pašu. Pomnjivo je motrio, koje biljke jeđahu pojedine životinje i u brzo se uvjeri, da ne spavanje potječe od lišća izvjesna struka. On je tada okušao na sebi to djejstvo, žvačući zrna struka, i našao da njihovijem upotrebljavanjem lakše može izdržati noćna bdijenja propisana mu od pravila. Na taj bi dakle način bilo pronađeno osobito djejstvo kave. Kavina se supstanca u ostalom isprva nije uzimala kao piće, nego se jela pečena, od prilike kao šokolada. P i t i kavu počelo se tek mnogo docnije u Arabiji, kad ona zamijeni vino zabranjeno od Islama. Dokumentovano je upotrebljavanje kave prvi put tek u petnaestom vijeku, i to iz grada Aden. U Kairo piće kave čini se da je prodrlo tek početkom šesnaestog vijeka, i tu se udomaćilo ne bez borbe. God. 1511. naime sabor Ulema držan u Meki osudi kavu, proglasivši je protivnu Islamu i pogibnu za tijelo i dušu. Radi ove odluke, god. 1524. biše u Kairu zatvorene sve kavane. Ali kratko vrijeme poslije toga jednom