СРЂ

202

СРЂ. — SRĐ.

svrhe. U tom bi slučaju jedna konjska snaga stajala ne više od 96 kruna, što je vrlo cijeno. Sa znanstvenoga pogleda обекији se napetijem interesom klimatske promjene, koje svakako moraju gdjegod nastupiti, jer se tu radi 0 masi vode od 100 kubionijeli metara u sekundi, koja je do sađa poplavljivala pampas-в i tu isparivala, a od sada oe da se u more izlijeva. Projekat za tu rađu učinio je inženjer Guarini, prof. na tehnici u Limi. — Upotreba smetlišta. Jedino u ovome vijeku mogao se je jzumiti zaisto čudnovati i novi generator elektricnosti .... smetlište. Grad Birmingham upotrebljuje stroj, što vatrom uništi smetlište i čija toplina porađa električnu struju, koja opet služi za druge svrhe. Od pepela i od krupnijih ostataka izgorena smetlišta čini se beton i cemenat i napravljaju se javni putevi. Očito je, da će smetlište stvoriti novu industriju. Eto već Zilrich u Švajcarskoj sagradio je cijelo jedno garište smeta, koje, kad g'ori, dava taku topliim, da se njom mogu grijati veliki kotli puni vode, čija para tjera jednu turbinu, koja opet stavlja u kretanje električni generator. Jedan dio dobivene energije služi za rasvjetu te tvornice i za kretanje njenijeh strojeva, a ostala je energija upravljena u električnu centralu grada. Krupniji ostaci smetlišta služe za građevine, dok se od sitnoga pepela prave opeke. 1 tako se ništa na svijetu ne gubi, kako što se i ništa ne da stvoriti! Izložbe. Proizvodi dalmatinski na londonskoj izložbi. Dva su naročita paviljona podignuta za dalmatinske proizvode na izložbi u Londonu. Obje su zgrade u običnom stilu dalinatinskijeh kuća, svaka s je-

dnijem balkonom. Jedan je paviljon veći od drugoga. U većemu paviljonu ima relievna karta Dalmacije, koja mjeri u širini i duljini po 1'5 m. Ovaje zgrada ukrašena sagovima u narodnom stilu i slikama raznijeh krajeva slikara M. Rašice. U staklenijem spremama sjaju se divne dubrovačke i kotorske narodne nošnje sa zlatnijem vezovima i vidi se mnoštvo lutaka, koje su odjevene jednako u krasnijem narodnijem nošnjama dubrovačkoga, kotorskoga, drniškog, sinjskog i šibenskog kraja. Njih su poslali na izložbu narodne terzije Kraja u Dubrovniku, Vučinić u Kotoru i Matavulj u Šibeniku. Narodni terzija Lujo Kraja iz Dubrovnika, na primjer, izložio je odijelo za Konavljanina s pusatom (oružjem); ođijelo od obilježja (to jest za zlatnom jačermicom) za Konavoku; ođijelo za Zupljanina vezeno u zlatu s pusatom; crvenu narodnu konavosku kabanicu po fantaziji, krasnu bluzu od crvenog čita azijskog (od svile) vezenu u zlatu i crnom svilom po naj novijem kroju za gradsku damu; veJiku lutku od Konavoke i mnogo drugijeli malijeh Jutaka u narodnoj nošnji. Ono pet Švabica, koje su za podvorbu pri izložbi odjevene kao Konavoke, nose odijelo izrađeno u Krajevu dućanu. Okrom toga ođbor za izložbu kupio je od njega pod svoj račun nekoliko konavoskijeh predmsta, kao torbica od starog veza, pojasa i t. d. Cijene, koje je ovaj tcrzija zabiiježio, vrlo su umjerene i razložite. U ovom paviljonu izloženi su окгош toga neki rudski proizvodi dalmatinski biva: ugalj od D.ra Kliindera, željezo od Dr. Mihaljevića, živa iz Luštice u Boki Kotorskoj, razne rude od gosp. A. Deškovića, mramor iz Spiča i