СРЂ

244

СРЂ. — SRĐ

čanstvima, koliko u njihovijem historijskijem manifestacijama. Prvi ljudi kadri da predstavljaju, te koju tisuću godina prije Hrista biše nazočni ovijein zgodama, uzeše u njih materiju za plastične liguracije, koje se pak kondensovaše u čudesnijem heziodskijem i hornerskijem bajkama. Ljuti Kiklopi, s jedinijem oblijem okom usred čela, i strahoviti Centimani, s pedeset glava i sto ruka na širokijem plecima, ne prikazuju nego vulkane, sa središnjim oblim krat.erom na najveeeni vrhu, sa brojnijem lateralnijem eruptivnijem čunjima i sa mnogostrukijem strujama lave. A Titanomahija, kao docnija Gigantoinahija, u suštini su figuracija velike vulkanske konflagracije; kad iz grmećijeh kratera sunu u goleme visine put nebesa mirijade usijanijeh masa, i niz lirbat strahovitijeh planina slazi bijesneći i harajući više od sto ognjenijeh struja i ustaje više od pedeset pušućijeli i tutnjećijeli čunja, koji bljuju dim, pepeo i drozge, dok se na sijevajućijem vrhovima grmeći sabiru golemi bori pepela i oblaci atmosvere, te izazivlju vodu i oganj s neba na vodu i oganj zemlje, dokle se, kad mine sukob, iscrpe eruptivna sila, ne vide gorostasna uda golemijeh sinova zemlje gdje leže na zemlji ispružena, raskinuta, ogorjela i zadimljena pod vedrim, nepomućenim i pobjediteljskim posmijehom sjajnoga neba; dok se prodrzljivi oganj opet zatvara u duboku utrobu matere, gdje ipak svako nekoliko čini da se osjete njegovi prijeteći trzaji odmetnuća. Poslije ovijeh prvijeh mitičnijeh figuracija malo imamo historijskijeh vijesti o erupcijama Vezuva i susjednijeh mu vulkana, do glasovite erupcije 79. poslije Hrista i opisa koji nam dade Plinij mlađi, koji bi se tačku po tačku mogao prilagoditi sadašnjoj erupciji, od koje je ona bila samo žešća. Onda Pompej bi razoren i pokopan od dva metra plutaca, drozaga i lapila i od toliko isto pepela i blata; kao sada, u manjem razmjeru, Ottaiano. Ostali su pojavi bili, s većom žestinom, po prilici slični sadašnjijem, izuzev blatnu poplavu, te pokopa Herkulan, koja se do sada srećom nije desila. Goreći lapili i ekshalacije kloridrične kiseline, koje zadaviše Plinija starijega, i ovoga su puta učinile ovdje svoj dio; ali pepeo ni onda ni sada nije uzeo onaj strahoviti oblik gorućeg oblaka vulkana Pelee, koji prije četiri godine razori u malo časa Saint Pierre, usmrtivši jednim mahom njegovijeh trideset tisuća stanovnika.