СРЂ

245

Poslije 79. Vezuv je imao uvijek perioda, kraćijeh ili duljijeh, naizmjenice pocinka i aktivnosti, javljenijeh nam historijskim vijestima, koji su naravno sve brojnije i tačnije kako su bliže modernijem vremenima : dug, dvjetisućgodišnji niz varijacija vazda o istom tematu, dok se ne prispije do posljednje velike erupcije te je preliodila sadašnjoj, one aprila 1872. Poslije te erupcije slijedila je koja godina iznurenosti, u kojijem krater ostade u solfatarnoj aktivnosti, iz koje робе da izlazi oko 1875. da prijeđe u periodicnu aktivnost strombolsku, s vitlanjem drozaga iz središnjeg kratera, prekinutu kadikad kojom vezuvskom rekrudescencijom, kao one 1885, 1889, 1891 i 1895—1900, u kojijem se središnji čunj cijepaše, sipljući sporo i dugo gustu i sličnu tijestu lavu, još dovoljno nenapojenu vodenijem parama. Dne 27 maja prošle godine stvori se baš na boku nord-nordovest niz kratkijeh radijalnijeh pukotina, iz kojijeh tecijahu do početka ovoga aprila malene struje lave, izlijevajući se sad put Atrio del Cavallo, sad put električne željeznice te ide k Funikularoj. Eruptivna aktivnost postajala je sve to intensivnija, dok se u jutro 5 aprila ne stvori s protivne strane, na boku sud-sud-est, niz većijeh pukotina (te s prvijem činjahu svežanj dolaca s jednom osi), iz jedne od kojijeh, kod kuće Fiorenza, u visini po prilici od 750 metara, izjuri kratka struja lave, dok se iz kratera dizaše prvi bor pare, koja počinjaše da nadjačava pritisak. Zatim nastupi stanka. Susljednog se dana pukotine umnožiše, produljiše, povećaše, a iz jedne od njih, kod Cognoli, po prilici 500 metara nad morem, jurnu oveća struja lava, koja se naglo raširi i produlji do groblja u Boscotrecase, dok iz središnjeg kratera praskaše jače i obilato para, krcata komada magme. Zatim nova stanka, regbi kao pribiranje daha za veći napor. I ovaj se zbilja desi dne 7 u večer i dostiže maksimum intensivnosti između ponoći i zore dana osam. Pregoleme eksplozije središnjeg kratera bacahu usijani materijal do tisuću metara u visinu i metahu ga daleko, razorujući Ottaiano, u daljini od pet kilometara, bijesnim izmetanjem velikijeh usijanijeh lapila, i razorujući druge krajeve onoga pojasa, kao San Giuseppe, Somma, Sant' Anastasia, i ost. Naj jače provale učiniše da se ustrese zemlja na dvadeset lcilometara daljine i rastrgaše