СРЂ

VLADIKA RADE, GUVERNER LILIENBERG I VLADIKA RAJAČIĆ, 1832-3. godine. (po službenijern spisima*) A. Vučetić. Petar I. Petrović, vladika crnogorski od 1784 do 1830. godine, koji kao saveznik Rusa bješe 1806. godine doveo Crnogorce i Bokelje protiv Franceza u Dubrovnik, predade pri smrti ključe i vladu sinovcu Radi. Kad umre, crnogorski narod kanonizova ga kao sveca, što ruska sinoda potvi'di. On Radu bješe izabrao već prije za svoga nasljednika, kao sina od brata Tome. Rade se rodi 1. jula 1813. godine. Kad mu bješe 10 godina, povjere ga ucenom kaluđeru manastira Savine, Josipu Troponoviću, koji je držao školu na glasu kod Novoga u Topli. Rade ostane kod njega do svoje četrnaeste godine. Tada ga vrate na Oetinje i povjere ga srpskome književniku Milutinoviću, tajniku vladicinu i pod njim ostane četiri godine. Kad umre Petar I., Rade pođe u Peć, gdje ga pećski patrijarha zakaluđeri i unaprijedi za arhimandritu cetinjskoga i

* Ovoj su radnji temelj službeni spisi, biva: Pismo Petra II. Rajačiću 12. IX. 1832; pismo Rajačićevo 27. IX. 1832, Petru II.; pismo Petra II. 2. X. 1832 Rajačiću i drugo 12 X. 1832 istome. Zatim koncepat izvjeitaja Rajačićeva 26. IX. 1832 Lilienbergu i odgovor ovoga guvernera 1. X. 1832; koncepat izvještaja Rajačićeva 12. X. 1833 Lilienbergu i odgovor ovoga 18. X. 1833. i naknadno pismo ovoga istoga od 24. X. 1833 ; koncepat izvještaja Rajačićeva 5. XI. i. g. Lilienbergu ; napokon izvještaj 26. novembra 1833 igumana manastira Savine, Makarija Grušića, i drugi iz Kotora 30. XI. i. g. protoprezvitera Jakoba Popovića, oba vladici Rajačiću. Prva pisma gore napomenuta štampana su u Šematizmu Eparhije Bokokotorske 1906. a posljednja dva objelođanio je prije pok. Crnogorčević.