СРЂ

ERUPCIJA VEZUVA.

291

E di metalli e d' infocata arena, Scendenđo immensa piena, Le cittadi che il mar 1& su 1' estremo Lido aspergea, confuse E infranse e ricoperse In poclii istanti. 1 U ovo petnaest stihova urezan je kao u jedan dragulj cijeli prizor erupcije kao što je ova, s njenijem pojavima i s njenijem posljedicama: eksplozije fragmentarnog materijala iz završnog kratera, tutnjava i grmljavina, vruća voda, ražareni pijesak, lava, zabuna, pad kuća i pokop gradova. A poslije ovoga razvija se druga siika, ona koju smo imali i imamo pred ocima i koja nam suzama kvasi trepavice: seljak, koji bježi daleko od svoje mile razorene zemlje : E il villanelio intento Ai vigneti che a stento in questi campi Nutre la morta zolla e incenerita, Ancor leva lo sguardo Sospettoso alia vetta Fatal, che nulla mai fatta piu mite Ancor siede tremenda, ancor minaccia A lui strage ed ai figii ecl agli averi Lor poverelli. E spesso 11 meschino in sul tetto Dell' ostel villereccio, alla vagante Aura giacendo tutta notte insonne, E balzando pm volte, esplora il corso Del temuto boilor che si riversa Dall' inesausto grembo Sull' arenoso dorso, a cui riiuce Di Capri la marina E di Napoli il porto e Mergellina. E se appressar lo vede, o se nel cupo Del domestico pozzo ode mai 1' acqua Fervendo gorgogliar, desta i figliuoli, Desta la moglie in fretta, e via, con quanto

1 Tako ljosnuvši iz visoka. zavitljana nebu pod oblake iz grmeće utrobe, noo i ruševina od pepela, plutaea i kamenja, napojena vrelijem potocima, ili niz planinski bok bijesna među travom slazeći neizmjerna naplav rastopljenili masa i ruda i ražarenog pijeska, gradove, te onamo na krajnjem žalu zapljuskivaše more, zamrsi, razori i pokri u malo casaka.