СРЂ

ОЦЈЕНЕ И ПРИКАЗИ. — OCJENE I PRIKflZI.

Nekoliko dubrovačkijeh poklađnijeh pjesama iz XVI. vijeka. Za štampu priredio Petar M. Kolendić. U Dubrovniku 1906. Literarni istoričari naši sretali su se, u zadnje vrijeme, češće sa radovima ovog mladog i neobično marljivog Dubroveanina. On je i lanjske godine, izdajući tri, do tada nepoznate, pjesme Mavra Vetranića riješio i, jedno književno pitanje u dubrovačkoj književnosti i što je glavno, riješio ga je dobro i potpuno. Pređ kraj iste godine pisao je u „Srđu" o prvom izdanju Gundulićeva Osmana i s uspjehom je ispravljao ona kriva prebacivanja Jevti Popoviću. Ove godine izdao je, u društvu sa simpatićnim Josipom Nađijem, talijanski spis Franja Apendinija: »Ratovanje oko Dubrovnika godine 1806.« Citav mu rad karakteriše solidnost materijala, upućenost u rukopise, velika marljivost i strucna sprema, sve sami atributi, koji jednome mladome radniku moraju da služe na cast. Ova knjižica sa naslovom, koji smo gore ispisali, ima dosta svojih dobrih strana. Ono nekoliko, sedam na broj, pokladnijeh pjesama karakteristićne su i vrlo zgodne za ilustraciju ondašnjili dubrovaćkih prilika i običaja. Njima je ujedno dopunjeno, ili bolje reći, ispravljeno ranije mišljenje. da u Dubrovniku nije bilo razuzdanih i providnih pjesama, ili da su dubrovačke maskerate i pokladne pjesme bile mnogo učtivije i nevinije od talijanskih. Ali, sumnje nema, one nijesu uvedene u Dubrovnik, da bi, kao i u Fiorenci, patriciji dubrovački skrenuli narodu pažnju s političkih stvari „i u njeku ruku prisilili narod, da kod zabava i igranaka zabaci svako uplitanje u državna pitanja". Ta je tvrdnja g. Kolendića možda smjela i neosnovana.