СРЂ

18

ОЦЈЕНЕ И ПРИКАЗИ. — OCJEJSTE I PRIKAZI.

297

quoties se personaliter transvestitos seu mascheratos, histriones, bufones, quacumque occasione exhibeant, in choreis laicorum, vel etiam clericorum publice cum mulieribus non saltent vel chorizent, nisi essent consanguinei vel affines.« * Ta je zabrana, kao što se vidi, stroga zbog javnosti i naročito se istice ono cum mulieribus. Kakve su to žene bile, da li plemićke ili pučanke, da li čestite ili ne, da li djevojke ili žene, na sve se to ne da odgovoriti iz jedinog i dovoljnog razloga, jer o tom ne znamo ništa više. Jedino bih imao da primjetim još ovo: ja ne mogu dapredstavim sebi, da je, recimo, Gundulićevu Dubravku predstavljao jedan muški, nekakomito izgleda i suviše neobično i teško da vjerujem, a to tim više stoga, što u toj uiozi nema uprav ništa, čega bi se imala da zastidi i najčednija djevojka. One dvije bilješke govore dosta jasno, da su ženske javno igrale s muškima i da su se i mrčile. Prema tome je potpuno ispravan sud, da su one sigurno učestvovale i u pozorišnim komadima, jer od ovakih igara sa maskaranim recitatorima, pa do pozorišnin predstava, samo je jedan skok, i to ne velik i ne neprirodan skok, koji su dubrovaeke vladike, a mlade osobito, mogle lako učiniti. Vladimir Ćorović.

* S. Ljubić: Prilog Jagićevoj razpravi „о građi za Slovinsku narodnu poeziju", Rad XL, str. 140.