СРЂ

800

СРЂ. — SRĐ.

kamen na kamemi. Dokazano je pak već otprije, da je zadnja veiika promjena, koja je snašla njemaeku istočnomorsku obalu, biio ulijeganje (poniranje) poznato pod imenom Litornia (Litorriiasenkung), kojem ova obala ima u glavnom da zahvali svoju današnju priliku. Ako je Deecken-ova hipoteza dobra — a postala bi mnogo vjerojatnija, kad bi se našlo još čitavijeh podmorskijeh dolmcna, onda bi tijem biia dana dragocjena identifikacija prehistorijskijeh kulturnijeh perioda naj miadijem geološkijem vremenskijem odjeljcima. — Potonji zaključak o transformizmu. P itekan tr o p (Maj m un-čo vj ek). Znanost antropološka postavlja pitekantropa, (vrstu savršenijeg majmuna, u lancu živijeh stvorova, te nastavaju zemlju) odmah pred čovjekom u redu. No nema rnu živu traga, i za to protivnici teorije Darvinove likuju. No evo što o tome govori dr. G. Papillault, pristav upravitelja antropološkog laboratorija u školi visokijeh nauka u Parizu : „Svak se sjeća, a nema tomu vele godina, o priči nekog olandeskog' trgovca, koji je putovao po otoku Javi. On je uvjeravao da je ondje vidio vrstu majmuna-čovjeka (pitekantropa), o komu nema đokaza da ga ima u lancu živih bića, čim bi se bolje utvrđila teorija Darvinova. Eto sad, na radost protivnika znanosti, taj trgovac javija da se on tom viješću prosto šalio s lakovjernošću ljudi, i da pitekantrop, o kom je on pričao, nije nego puka njegova izmišljotina. Budi i tako. Ali priča toga trgovca opet je svratila pažnju na pitekantropa i na čovječji soj, o čem ima рб vijeka razbijaju glavu zaneseni hroničari, kojima se za neuspjeh ironično rugaju protivnici.

No Ijudi se smiju onome što ne razumiju, a tako rijetke prilike smijehu imamo, da se ja ne bih na to ni osvrtao, da ne promišljam na stotine rasprava o tome napisanijeh u svima krajevima gdje se misli, bez nekoga uticaja na čitalački svijet i na njegove obične nabavljače iake književnosti. Nastaviće se dakle i na đaljo smijeh o stegnutijem i zanosnijem učenjacima, koji šljepački primaju sve što na oko potvrđuje njihove teorije i raspravljaju dugo i nepomućeno o pričama trgovačkijeh putnika, ili o zabušljivom otkriću kakvog'a prekomorskoga doktora. „Zato buđite uvjereni da svi gotovo učenjaci, koji vjeruju da se je čovjek razvio od majmuna, stresli su ramenima na priču da je Gorila govorio u Ekvatorskijem šumama, ili na bajku Stanley-ev u da je vidio velike antropojide, kako rasvjetljuju svijećama afrikanske tmine. Lako je lagati onomu, koji iz daleka dolazi. „Mnogi nalaze dapače, da je M. Vanderbilt niogao bolje svoj novac potrošiti nego u traženju na Javi zudnjega zastupnika tijeh antropojida savršenijeh i gotovo čovječjeg oblika, koga nazivlju pitekantropom. To otkriće ne bi u ni u čemu mijenilo teoriju transformizma. Pod uticajem mnogostručnijeh uzroka, od kojih su naj aktivniji seIjenje i promjena vanjskijeh prilika, jedna vrsta može se račvati u dvije grane ; prva da napreduje prama tipu savršenijemu, a druga da ni s mjesta ne kroči ostajuć u organskijem oblicima, koji s dugoga nasljedstva svaki su dan postojaniji i nepromjenljiviji. Mnogo puta ljudi su otkrili potomke životinjske vrste, o kojoj su mislili da je iščezla u pređašnje geološko doba; njezin se prostor širenja malo po malo