СРЂ

828

СРЂ. — SRĐ.

umfo, godine 1841. poželi da obiđe svoju postojbinu, i da potraži tamo rod oca svoga. Pošavši na taj put, on povede ruskoga pisca N. I. Nadeždina. Iz Веба oni prvo odu u aprilu 1841. na mjesec dana u Italiju. Vuk im dođe na susretuTrst, a odatle preko Senja ode u Liku, u Gospić, i razabravši ondje da je porodica Kneževića, koju su tražili, u Udbini, mjesec dana kasnije, na povratku iz Dalmacije i Crne Gore, prođu kroz Udbinu i izvrše želju D. M. Kneževića. Na ovome putovanju dva tri puta su se susretali i sustizali s Lj. Gajem i Antunom Mažuranićem iz Zagreba. Iz toga se putovanja, među Vukom St. Karadžićem i N. J. Nadeždinom, otvorilo prijateljstvo i prijepiska veoma intimna. Iz prijepiske među njima vidi se, da su njili dva zajedno, 1842. ili poznije, putovali i po Srbiji, a iz Vukovih pisama vidimo, kako je gledao da prijateljstvo s Nadeždinom upotrebi, te da zajedno proputuju Bosnu. Nekoliko Nadeždinovili i jedno Vukovo pismo sačuvali su se i među posmrtnim hartijama Vukovim. To će izaći u prijepisci Vukovoj, koju sad štampa Lj. Stojanović. Jedno pismo N. I. Nadeždina Vuku, pisano 2. septembra 1849. u Petrogradu, štampao je V. Bogišić u „Srđu" godine 1903. Cijelu rukovet pisama Vukovijeh N. J. Nadeždinu (27 na broj) štampao je N. A. Popov u P. Bartenjeva moskovskom Руском Apхиву za 1873, VII, str. 1131-1221. Sva ta grupa Vukovih pisama pada u 1848-1851, pisana je ili rukom samoga Vuka, ili rukom Đ. Daničića, po diktovanju Vukovu. Izdavač N. A. Popov nije zabilježio, kojim su jezikom pisana. Mislimo da su sva pisana srpski i.da je N. A. Popov u Ruskom Arhivu naštarnpao prijevode, propustivši igdje to naznačiti. Boraveći u Rusiji i našavši tamo ovo izdanje N. A. Popova, u nas potpuno nepoznato, raspitivali smo za originale, ali se za njih ništa ne zna u arhivu Slovenskoga Dobrotvornog Društva, u koji su, po naznačenju N. A. Popova, predata. Ostavljena je poruka prijatelju P. A. Zavrovu profesoru Petrogradskog Universiteta, da za njih dalje raspituje. lz te rukoveti Vukovih pisama saopštavamo „Srđu" Vukovo pismo N. J. Nadeždinu od 24. maja 1848. iz Zlatnog Praga. Ono je cijelo pisano rukom Vukovom i glasi u srpskom prijevodu s ruskoga prijevoda ovako.