СРЂ

VUKA ST. KARADŽIĆA PISMO SA SLOVENSKOGA SABORA = = od 1848. iz Zl. Praga. Poslao Stojan Novaković. — Biograd Malo ko zna danas, da su oba naša velika fiiologa, i Vuk St. Karadžić i Đ. Daničić, sa mnogim drugim Srbima, bili na čuvenome Slovenskom Saboru, koji se 23. maja 1848. držao u Zl. Pragu sa vanrednora svečanošću i radošću. O tome se doznaje iz Vukove prijepiske s ruskim književnikom (etnografom i geografom) N. I. Nadeždinom, kome je Vuk 1848-1850 pisao više veoma znatnih pisama o tadašnjem političkom pokretu u južnoj Ugarskoj. Ali prije no što pocnemo o tome govoriti, valja da prvo objasnimo kako je postala sveza među V. St. Karadžićem i N. I. Nadeždinom. Od kako se pocetkom XVIII. vijeka i s vladom cara Petra Velikog digla Rusija kao veliko slovensko i pravoslavno carstvo, srpski su rodoljubi smatrali to carstvo kao svoje, i iz sviju srpskih zemalja odlazili su u Rusiju ljudi da potraže sreće i da posluže i pomognu koliko je koji mogao. Nije malen njihov broj. Nijedan od njih nije zaboravljao ni svoga naroda, i pomagao mu je koliko se dalo. Među ostalima je iz sela Mutilića kod Udbine, u nekadašnjoj hrvatskoj Vojnoj Krajini, otišao 1773. u Rusiju Maksira Knežević. Postao je u Kazanskoj Guberniji savjetnik u upravi državnih imanja. Umro je 1807. godine, ostavivši cetiri sina : Dimitrija, koji je 1838. godine postao starješinom —- popeciteljem — Odeskoga Učevnog Okruga; Aleksandra, koji je 1848. postao ministar finansije u Petrogradu; Nikolu, u 1841. vice-gubernatora Rjazanske Gubernije i Vladislava, takođe vice-gubernatora Tavričke Gubernije (Krima). Naj stariji od ove braće, Dimitrije, koji je 1844.