СРЂ

SLIKE IZ KINE-KITAJA. Milan Pavlov Jovanović. — Vukovar, Srijem. Kina je tu skoro poslala u Evropu jedno povjerenstvo, da proučava naše uredbe. Ko zna, da Kina ne pođe za stopama Japana i ne riješi se, da primi našu kulturu, kao što se Japan riješio prije 40 godina, te se četrdesetgodišnjom napornom pripremom popeo na vrhunac moći za posljednjega rusko-japanskoga rata. Zgodno je zato da se upoznamo bolje s Kinom i držim, da ću ugoditi Srđevim čitaocima, ako im ma i u naj kraćijem slikama prikažem ovu naj drevniju svjetsku državu, gdje niti se što šije niti para, već se živi istim životom, kojijem se tamo živovalo još prije tisuću godina. Stupio sam na kitajsku zemlju s ljubopitstvom Evropljanina, da se upoznam s tijem čuđnovatijem svijetom, te da mu se nasmijem, ali se to ljubopitstvo moje za kratko vrijeme promijenilo u divljenje i ja sam pošao otud sa osjećajem poštovanja prema tome drevnom narodu, koji živi svojijem sopstvenijem životom i koji se svojom kulturom ne hvasta ni onda, kad vidi kako njome uzdiže i našu. Za sve usluge, što oni pružaju našem životu, mi im dajemo samo dvije stvari, kojima se život gasi: opijum i oružje. Ime Kinct ili Cina postalo je od imena starodrevne vladarske kitajske dinastije „Cin". I sad je njeni prebivaoci nazivaju Cina, a tepaju joj i imenom Cungkva — carstvo sredine, Cunghva — cvijet sredine, Guku — sredina zemlje, Tijanhija — svijet, i Tijančao — nebesko carstvo. Buddhiste je zovu Sin-ton — zorina rumen, Muhamedovci Tungto , a njeni susjedi Eusi, i mi Kitaj. Kinesko carstvo obuhvaća više zemalja različnog zemljopisnog položaja, raznolikih narodnosti i politič-kih skupina, koje su sve vezane