СРЂ

354

СРЋ. — SRĐ.

Tu se spominju Sienkiević, Orzesko, Zeroraski, Daniiovski i drugi. U Petrograđu jula 1905. Vaš M i 1 i v o j. f Manuel Garzia. Umro je u Londonu u 102. gođini života ovaj glasoviti ucitelj pjevanja. Rodio se 17. marta 1805. god. u Madridu. On je izumio zrcalo za bolesti grla. Spomenik Rembrandtu. U Leidenu u Holandiji, u gradu, gdje se nazad 300 godina rodio ovaj glasoviti slikar, otkriven mu je sveSano 14. jula o. g. spomenik. Ovaj je smjcšten u lijepom sadu, ne daleko od mjesta, gdje se Rembrandt rodio. Spomenik je djelo belgijanskog vajaraToona Dipija. Bronzana bista slikareva stoji na podnožju od crvenog granita visoku 5 m i рб. Ali iza svečanosti otkrića. javio se učenjak u Holandiji učenom radnjom, kojom je dokazao da se već lani vršila tristota obijetnica, otkad se rodio Rembrandt; zato da se sa svečanosti zakasnilo za godinu dana. NAUKA. Geografija. Njemačko-britska tnegja u istoč. Africi. Njemački i ingleski granični povjerenici ustanovili su tu skoro sjevernu granicu za Njemačku Afriku. Granica se proteže od Đipeskoga jezera na jug brda Kilimandžara do 30° istočne duljine od Grinidža, t. j. do one tačke, gdje se ona spaja s granicom Kongodržave. Na zapadu jezera Viktorije odustalo se od prirodne granice, da bi Kagerino ušće ostalo njemačko, ali ne tako zvani Kagerin obluk sa prostranijem šumama nasjeveru rijeke Kagere — Put na sjeverni pol u balonu. Poznato je, da je nesretni Andree zaglavio, kad je kušao da u ba-

lonu dopre do pola. Sada hoće Wellman, sjeverni Američanin, da kuša sreeu balonom do pola. Njegov je balon dug pedeset metara a promjer od šesnaest u sredini i ima oblik vretena. Lađica drvena, koja će biti vezana o balon, biće duga šesnaest metara a široka dva; ima će kabinu, postelje i kuhinju. Motor na prednjoj strani imaće snagu od 50 konja a onaj na krmi dvadeset i pet. Biće pet druga a jedan će stati u košari ispod lađe za uređivanje užeta i sidra što će visjeti. Historija. Sveta kuća u Loretu. Kanonik Chevalier, đopisnik franceskog instituta, izdao je djelo, kojemu je namjera da dokaže potpunu neautentičnost Svete Kuće u Loretu. Djelo je izašlo u Parizu i ima 5^0 stranica a sadrži mnogo isprava. Ovaj kanonik tvrdi: 1. Da, prije no što se ovršio prvi premještaj ove Svete Kuće 1291. godine, ona je u Nazaretu bila već razrušena. 2. Da o premještaju Kuće, gdje je živjela Bogorodica,, nije bilo ništa poznato ni u Nazaretu, ni na cijelom Istoku i da pripovijedanje o ovom čudu bješe uneseno sa Zapada XVI. vijeka; 3. Da je prije ovog tako zvanog premještaja bila jedna kuća posvećena Bogorodici u Loretu; 4. Da prije 1472. godine, ni u Loretu, ni drugovdje, nije se pominjao premještaj ; 5. Da pape bjeliu mnogo reservisane u izjavama o ovom čudu. Prva bula, koja pominje premještaj, pripada 1507. godini, a premještaj zabilježio se u martirologije tek 1669. godine. Ovdje se dakle, po Ohevalieru, radi o pukoj legendi a srednjega vijeka pukje kadgod nazivao bolnice „kućama Blažene djevice" — , domus beatae Virginis". Vjerojatno je opstojala u Loretu ovaka kuća, koju pučka mašta obrati u pravu Kuću Bogorodičinu