СРЂ

БИЉЕШКЕ. - BILJEŠKE.

353

jos u volike možno je u svjetini kraIjevo ime, a opet tako su snažni ropski nagoni u onijeh te su se oslobodili, da ne mogu uživati sv.vju slobodu. Svud se nadozrijeva izdajstvo, svud se pričinjaju pristaše svrgnutog kralja, za to krv teče, tamnice su pune. Napokon dvadeseti treba da umre. To traži puk. Divan je prizor, kad kralj pristupi pred zastupnike narodne. Sionik, koji je hiljadu godina puk tlaeio, pokazuje se običan čovjek na kratkijem nogama velikog crvena nosa; on veličanstveno progovara, ali ne može da zametne tri smislene riječi. No robovi, postali slobodni, ne osjećaju smiješnu situaeiju; nego kriče: ,,Na smrt tiranina" ; moče svoje ubrusčiće u krv posječenoga kralja i igraju kolo, pjevaju, i ubijaju svakoga, o kom sumnjaju da ne odobrava kraljevo umorstvo. „Oni lažu, kad govore o svome zanosu za slobodom. Oni se samo boje od biča. Kad upravo zasnube slobodu, tad će bit istom slobodni". Spomenut mi je još „ Ruskaja Misl" pa u njoj radnje Boborikina o novom pokretu. Ima tu i sastavak o GogoJju (prilikom 70. obljetnice Revisora). List donosi interesantnu studiju iz pera Malićenka o Nikoli Gavriloviću Černićevsky-\\ , velikom učitelju socijalizma, koji je 25 godina boravio u progonstvu. Njegove su idoje silno djelovale na ruski narod. On јз nekako bio odgojitelj Rusije. Objelodanio je u glasovitoj reviji Savremeniku nekoliko ulomaka engleske historije po Macaulay-u, da pouči ruski narod, kako se ima boriti za slobođu. Preveo je također i Historiju XVIII. vijeka od Schlossera. A glavno je njegovo djelo : Komentari o Stuart Millu. Ovo mu je djelo steklo evropski glas. U ..Zborniku" ima Andrejevljev dram ,,U zvijezde". Censura ga ne da na

pozorište. Drugi je njegov dram „Sava", koji slavi Bogorodičin lik te u lanjskomu požaru Manastira u Ivurskom po osobitom božjem propuštenju ne izgorje. U „Sovremenaja žizn" ima rasprava Visockoga o modernom poljskom dramatičaru Stanislavu Vispianskomu, koji je bez dvojbe najznatnija pojava mlade Poljske. P. Pilitzki u „Obrazovanie" dokazuje neosnovanost bojazni trgovačkoga svijeta, kao da će zbog štrajka i revolucije nastrađati ruska industrija. Svaka ekonomska kriza koristi ili kapitalu ili radniku. Radnici se prigodom štrajka organizuju; a buduć da se potreba produkcije većma osjećai kapitaliste popuštaju radnicima. U . Vjesi" i „ Zolotojo runo" ima radnja Brjusova o realizmu i simbolizmu s naslovom „Karl V", puna duhovitijeh misli. U Viestnika Vospitania T. Lokot raspravlja o jednom važnom pitanju : Skola i Duma. Birokratski režim stvorio je i u školi policijsku atmosferu, koja se opire dobrom odgoju. Sve su gotovo ruske škole pod nadzorom političkijeh komesara nastave; oni imenuju upravitelje, nadzornike i profesore. Ovo je štetno odgoju, pa donosi i novčanijeh tereta. I druga ustanova, koja ne odgovara svrsi, a zapađa' ruski narod 15 miliona rubalja, to su tako zvane škole carice Marije, ili konvikti za plemićke kćeri. Ovi su zavodi bez ikakova nadzora i kontrole. Pisac ovoga članka opominje Dumu, da stane na put ovijem neredima i traži da se ukine centralna policija nastave kao i zavodi carice Marije. Skola ima da bude slobodna, a profesorski zbor neka vodi kontrolu nad njima. U „ Vestriiku Jevropzi" govori Polonski o novom poljskom romanu.