СРЂ

352

СРЂ. — SRĐ.

kuga, vrhovni zapovjednik oružništva, prigođom premetaoine u nekoj štampariji, podmetnu sam jedan provokatoran spis, a da bi mogao imati temelj za optužbu. Tužen za ovo u Petrogradu, Dremlikuga bio je premješten iz Baku u Kurland ju, gdje se i danas nalazi u službi kao vrhovni zapovjednik oružništva. U „ Ruskoje Bogatstvo" Korolenko iznosi trganja i muke jednog sina od ruskog oca i poljske matere, kako mu sc nagoni prekrštavaju. U istom dnevniku Korolenko priča o svom gimnazijskom vremenu, kad još bjehu ujeku batine. Tu su još i uspomene prevratnika Mozorova, koji se skoro oslobodio iz Schliisselburga. U istom listu Korolenko, koji je bio riješen optužbe, objelodanio je svoju obranu pred sudom, koja odvaja preoizijom i flnom ironijom. Pisac dokazuje, da vlada nije shvatila manifest od 17 oktobra, jer ona još i danas vjeruje u svoju autokraciju i istovjetuje svoju situaciju sa Carevom. Vlada nastoji ugušiti svaku slobodu štampe, zaboravljajuć da je kostitucijonalna uprava podvrgnuta javnoj kritici. U ovom listu Ivanoff Razmnik izvješćuje nas o seljačkom pitanju. Bogati su seljaci protivni eksproprijaciji, a u prilog individualnom imanju ; dok siromašan seljak zahtijeva kolektivno imanie zemlje. Dvije političke stranke trude se da bi svaka za sebe zadobila neukog seljaka : socijaliste i skrajnja desnica. Ova se posljeđnja služi u tu svrhu sveštenstvom i ]>olicijom; ali sveštenik ne uživa dobra glasa, i tako socijaliste su sretnije ruke, jer uživaju kod seljaka veću simpatiju. Njihove govornike seljak sluša sa nekijem pravijem straliopočitanjcm. Mistički Anarhizam zove se novo udruženje ruskijeh književnika, a ог-

gan im je Fakely (zubljeV I književnost osjetila je burna vremena, što sad Rusiju mute. Program im je: ,,Mi želimo otkriti unutarnji nemir, što je za ovo doba vrlo kaTakterističan. Mi ne težimo jednakosti i jednoglasnosti, nas spaja nepomirljiva mržnja proti sili vanjskijeh obaveznijeh pravila o ljudima. Smisao života za nas sastoji u traženju potonje slobode. Mi izdižemo našu zublju na ime samosvojne osobnosti i slobodnog udruženja ljudi, koje je osnovano na ljubavi novoga preobraženog svijeta". Prva sveska sadrži divnijeh sastavaka dubokog mislioca Vjatšeslava Ivanova, Aleksandra Bioka, a naj skoli tu odvaja priča Leonida Andrejeva „Тако to bi, tako to bi, tako ćc to biti", i to je pripjev njihala na velikoj satkuli. Ljudi su robovi i bez biča s njima se ne može. Ako nijesu bičevani, tad tuku oni sami sebe. Glavne crte svoje pripovijesti pozajmio je Andrejev iz historije Ljudevita XVI. Ali đa slobodnije uzmogne se micati, a da simbolično sve bolje oskače, ne spominje ni zemlju, ni vrijeme svoje priče. I kralj nema imena. Samo je kazano da je dvadeseti, jer devetnaest njih prije njega kraljevahu. Odakle njemu i njegovijem prađjedovima vlast? Sto im dade gospodstvo nad životom i smrti miliona IjudiV Niko to ne zna. „Тако to bi. tako će to biti", kuca njihalo na zvoniku. I sad naprasno dižu se milioni ljudi proti sioniku. Što je nenadno potreslo silu njegovu, is'to je tajna kao i poslanik te sile. Ali ova se skrši. „Puk se odvikne od slušanja — dalje ništa. I iz veiikog broja pojedinijeh, malijeh i neznatnijeh otpora diže se snažan neprelomivi pokret". Psihologija prevratne svjetine pravi je zadatak priči. Svrgoše kralja i baciše u tamnicu. Ali