СРЂ

ZVONO I KIPOVI „ZVONIKA" U DUBROVNIKU.* В. Kosić. Dubrovnik.

Pošto je našemu „ Zvoniku " po mnijenju tehničara prijetila propast, vlasti oclluciše da bude razvaljen. U tu svrhu trebalo je sagraditi armaturu i skinuti sa „Zvonika" zvono i ona dva bronzana kipa, što kucahu u nj ure za dobnjak. .Zato polovicom prošlog mjeseca poceše graditi armaturu. Kad dopriješe do trijema, u kojemu je zvono, bjehu uprav vrlo pomnjivo i vješto skinuta prije ona dva bronzana kipa, a poslije samo zvono. Kipovi su tada preneseni u mjesni domorodni muzej a zvono u atrium općinske polače, da se ondje sacuvaju. I kipovi i zvono • lijepo nam dokazuju visoki stepen kulture starih Dubrovčana! Zvono od bronze liveno je u Dubrovniku naročito za ovaj „Zvonik" 1506 godine, kao što su bili liveni u istu svrhu i pomenuti kipovi, po svoj prilici poslije zvona. Ovo je neobične veličine, jer mu donji promjer iznosi 130 m, a visina bez uši (po osi zvona) dopire do 130 m; s ušima Г62 m. Ima debljine kod svršetnog ruba 9 cm, a po sredini je prilično tanji. Oijeni se da zvono teži ukupno preko 2000 kg. Forma je zvona posve ugodna: kusočunjkasta, recimo, dugoljasta oblika gore zaobljena, s plaštom (oplošjem) ukusna profila i predstavlja nam obični tip zvona onog doba. Radnja je pak zvona sasvim izvrsna; gledao je sa umjetne ili sa tehničke strane, pokazuje majstora prvoga reda. Uresi, koji kite gornju trećinu zvona, od naj bolje su dobe re* Svraćamo pažnju g\ čitalaca na ovu zanimivu radnju o dubrovačkijem umjetninama, kojijem se ona bavi. Umjetnine su od vijekova stale u „Zvoniku . On se г] Dubrovniku tako zove v.o.b''