СРЂ

436

СРЂ. ■ SRĐ.

nesanse i spominju Rafaelove stupove vatikanskih loža, a izvedeni su tolikoni ubavnošću i finoćom, da ne bi majstor bolju bio upotrijebio ni radeći oko kakve srebrne kupe za gospodsku dvoranu; te uprav treba da žališ, da će s vremenom ovo zvono poći opet na svoju prijašnju visinu, i onda s nje, samo svojim zvukom, spominjati svoju ljepost onima te su ga dolje gledali. Vrh zvona, kojenm je 2'07 m ošešarine, opkoljuju, s prilienim odskokom, neke razne arhitektonske česti (modanature), koje skupno iznose 75 mm širine. Kraj ovih česti teče naokolo red tratorkova (akantova) lišća, a listovi mu stoje jedan uz drugi; 24 ih je na broju; prave gore zvonu jedan nakit, koji se i podalje vidi, jer su listovi prilično oskoeeni i imadu 12 cm. dužine. Odmah je iza njega, i/.među dvije uske kornize sa dvije membrature, jedan, recimo, pas, 9 cm širok, krasna nacrta; u njemu se ponavlja za deset puta u zvonovu okrugu jedan te isti simetrički ornamentalni t.em, a ovome su glavni motiv dvije obilnice (kornukopije), pune voćaka i cvijeća, koje se spajaju nožicom bogato ukrašenog širokog vaza, a na svojijem rogovima nose po jednoga sokola otvorenih krila. Sve je to urešeno s akantovim i drugim lisćem, što se pak savija s raznim kombinacijama s jedne i druge strane. — Napokon na kornizi ispod ovoga nakita vise naokolo vezani o kolučicima s vrpcama, kojih se krajevi vrlo lijepo viju i lepršaju, 12 poluvijenaca (festuna), od kojih svaki sastoji iz četiri grupa voćaka cvijeća i lišća. Nad njima stoji orao glavom okrenutom put desne a rastvorenim krilima i zauzimlje čitavo unutrašnje polje, koje zatvara poluvijenac. Izfmeđu ovih poluvijenaca spuštaju se dolje, obješene na nakićenu traku, volovske lubanje s rogovima, koje kite nizovi biserja. — Na strani pak, koja nam predstavlja lice zvona, mješte volovske iubanje visi, između dva poluvijenca, lijepo vezan trakovima, jedan, relativno, veliki vijenac sastavljen od ornamentalnog lozova lišća; u njemu se nalazi kip S. Vlaha, niska relijeva prilično dobro oskočena. Zaštitnik je dubrovački u biskupskome rimskome odijelu ; blagosiva desnom, a grad mu je u lijevoj ruci. Sa strana su mu slova S | B (S. Biagio). Suprotna strana zvona ima jednako obješen vijenac; razlika je samo ta, da je u njemu Bogorodica sa Spasiteljem u skutu.