СРЂ

470

СРЂ. — SRĐ.

— Jesi И sad miran, kada činio si mi da opeta zađem"? . . . . Нбгао, homo naprijed. Evo nas u ulici. Ovo prvo ovdje na desno s velikom lokvom u pretkuću naša je stara mastionica, i u doba ove povjesti jedina na glasu, u kojoj naš narod od Neretve do Kotora i s pogranične Hercegovine nosio je u raast domaće raznovrsno sukno. Sada je već spiila, er nije sama. Napredak i u tomu .... raolirn te, kad se sjetiš da sam nastavio 0 čemu drugomu da povijedam, drni me za haljinu. Evo nas pred kućom Zlatanovom: naprijed, okrenimo na desno i slazeći po malo, evo na lijevo crkvice sv. Đurđa, pred njom poljanica, pa opeta ulica do nugla kuće Đurjanove. Ovdje dijeli se na dvoje; homo na lijevo i evo nas na igalu i prema onomu ogromnomu kuku, što izdiže se iz sred mora. Od pamtivijeka nazvan je „ Penatur" taj kuk, jamačno s toga, er podnosi bijes silnoga mora, kad uzavri na valove, koji se oda nj razbijaju i ne potkopavaju kuće, što su na žalu. Ime rau je kako ćuješ lacmansko, a ne našinsko; da stanem tražiti od kuda 1 kako — ne ću . . . . hvala ti er si me zadrmao; no molim drugi put lakše, da mi ne priparaš leto od ovoga . . . kako se veli naški? ja ne znam. — Kaput na život. — Aha! baš „kaput na život" — to ti je pravo iz Zagreba; vidiš, ja nijesam znao .... Proć „Penaturu" visi se ona zanimiva hrid, kojoj vrhunac je „Lovrijeneeva tvrđava" i skupa s njime štiti ono malušno raorsko pristupište, gdje Ijeti dovoze se šionice Mljetske i Stonske s drvljem za goriva; mala ali zgodna prodaja za našijeh Pilara, da pribave drva za zime. Da ti povijedam, kako godine 1039 od Dubrovacke vlade bijaše sazidana tvrđava sv. Lovrijenca, to bi već zvalo se, da pogrijevam juhu; ako ti je stalo, jarai Prvu Knjigu „Povjesti Dubrovnika" od O. Appendini, pa gledaj na str. 251. Ostavimo igalo i uputimo na zapad, i evo te ončas s ovećom građom na lijevo, koju dok miinođemo molim da zatisneš nos: ovo ti je naša Tabakarija. — Da, da, to ti je rukotvornica duhana; no odveće je nečista.