СРЂ

ZVONO I KIPOVI „ZVONIKA" U DUBROVNIKU. 1 В. Kosić. Dubrovnik. II. Za ovoga umjetnika se i lijevaoca inajstora Batistu, GiovanBattista della Tolle ili de le Tolle, drzaše da je rodom s Raba (Arbe), ali se sada ne slaže svak s tim mišljenjeni, kraj svega Arbensis u natpisu na »Gušterici« (v. dalje), jer neki misle, da je on mogao biti Talijanac, sudeći po prezimenu. Bilo kako bilo, ovaj se valjani umjetnik za stalno izuči u Italiji i po svoj prilici u Rimu kod glasovitih umjetnika preporoda, što nam očito kažu i njegove radnje. Stupi u Dubrovnik u službu republike 1504. godine kao lijevalac topova, zvona i t. d. sa 8 dukata mjesečne plate, naslijeđujući majstora Paris-a pok. Siniuna ,,di Santa-Croce" cigovim radnjama senat ne bijaše zadovoljan. Isprva je senat imao slabo povjerenje i u Batistu, možda za to što se bješe prevario u prijašnjem lijevaocu, te ako Batista i pretopi i salije odmah koju lumbardu s vrlo dobrim uspjehoin, ipak bi se reklo da to nepouzdanje trajaše za nekoliko vremena i bi poglaviti uzrok raznih razmirica između majstora i vlade. To nam svjedoči posao zvona, koje smo prije opisali, kad 2. maja 1505. god. senat naredi majstoru Batisti da salije novo zvono 2 za Zvonik, jer zvuk onoga, što bijaše saliveno godine 1478. od nekoga majstora Michele (Mihajla), ne zadovoljavaše. Batista salije krasno zvono našega Zvonika kroz 1506. godinu, ali republika uiu ga ne htjede isplatiti prije nego će ga procijeniti neki bra-

1 Sr. br. 9. „Srđa" o. g. 2 U natpisu na zvonu od Zvonika, PIVS znaoi: pobožni. Isp. prijevod natpisa u I. dijelu.