СРЂ
516
СРЂ. — SRĐ.
sad ispod utije, 4 na dvoje razdijeljeni i u gibove složeni, i sakupljeni svilenom šitkovom vrpcom s obje strane prozorskijeh dveri. Ulašcu s ulice na lijevoj sobica je, tako zvana sobica »od posjeda«; 6 u njoj st66ići prosti aii novi; u srijedi mali dušek, pred njime trpezica; uza zid prama vratima sobice sandučić poveći iznad koga visi zrcalo i njeke slike o zidu. Na sandućiću poređene ćašice od kafe i po koja rijetkost morskoga ploda, među kojijem jedna lijepa jašprina,* usađena u jeanoj vrpici raznijeh morskijeh kamenica, i sve to pokriveno tankijem prozračnijem veokom od svilenice, da brani od kutnje prašine. U sobici na lijevoj dvijo su postelje, jedna je prazna i načinjena, u drugoj leži čeljade. Kod prozora trpezica pokrivena zelenom svitom, na njoj naprski, nožice, klupčići konca i pamuka, рбstava iskrojena, iglica šićijeh i giavičatijeh zabodenijeh u malijem tunđelicam, a za trpezicom sjedi Marijana i gasta' ! prsi jedne muške košulje. Sad je već vidimo kakva je. Trideset i pet godina premetla je, stasa je visoka, tankovita; obraza ргбduga, 061 i kosa crnijeh, nosa ošiljasta, usni podebljijeh i na kraju zavinutijeli, pomasti zagasite. Sve skupa ne bijaše grubo, da bijaše mladić, ali godišta zabrazdiše, a uza njili neka zlovoljnost i tajna pečal pomrsiše 0110 malo ljepote, dižućijoj bjeguće crte, a ostavljajući ozbiljnost lica, b'ikla nevoljam varavoga svijeta. Gastala je košulju, ali kad ter kad pogledala je na postelju gdje je čeljade ležalo, a to bješe joj sestra Jele. Njoj su dvadeset i dvije godine, nalikuje sestri u stasu i crtama lica, ali lijepa i puno lijepa, bolje po nju da je manje! Lice joj malo pr6dugo, bijelo, oći modre kako slavjansko nebo, usta prorezana sa malo napregnutijem crvenijem usnama, nos što vele grćki, brada zaobljena, obrve na tanko savite, rekao bi kistom potegnute, kosa obilna, duga, plavo-smeđa. Za što ieži? — nemoćna je; koja joj bolest? — to tajnost, ne znaju ini razmi ona i sestra joj. Ovo su dvije kćeri Marina N. pomorca, preminula odavna, kako i žena mu Slave, koja ga je nakon malo godišta slijedila
* Jašprina rast morski, kako bus koralja, nu nije koralj. Riba se okolo Cavtata i u dubini ispod Konavoskijeli Stijena. (Op. pisca).