СРЂ

ĐENEVBIJA.

517

pod ploču. Ostadoše ove dvije i brat im Miho treći, sirotice, Jele na dvanaestoj a Miho na šesnaestoj godini. Marijana кб naj starija zauzme upravljanjem kuće, i na neki način bijaše na mjesto roditelja Jeli i Mihu, te štedeći ono malo preostala ocinstva, s brižljivosti oko rabote muškoga bijeloga platna i veziva ženskijeh ubručića, skutića, košuljica — naprave u ono doba veoma obljubljene — održa se dobro. Nakon dovršenijeh nauka u dubrovackoj ženskoj ucionici spremi brata Miha na more, a sestru nešto kod pilarskijeh meštrinja,* nešto kod sebe uporavi švenju i vezivu tako, da je to dvoje već njoj ruku dodavalo_ i pomagalo je u njezinoj prometnoj raboti. Tijem načinom trajali su neka godišta. Rabotom i plodom vrta hranili su se i odijevali, a kad brat s mora počne po štogod kanivati, 7 u njihovoj kućici pojavi se prosto i malo, ali zadovoljno dobrostanje, tako da mogahu prosto i skladno 8 preživjeti. Uadi njezina valjanstva Marijanu bješe zaželio neki pilarski mladac i preko susjeda premetnuo riječi, pak i do nje same dopro, ali ona se osvraćala na sestru još nedoraslu i na brata, u koje bijaše čudnovato zaljubljena, i misleći da: ili ona otišla k mužu, ili muž došao k njoj, svakako po Jelu ne dobro; za tim ako popanu djeca, ako se muž prevrne u nevaljaštinu i lotričinu, da ga žena lirani i odijeva (kako se često dogodi, kad je žena obrtnija od čovjeka), tada jedno za drugijem ono malo bića, kućica, pak svi u vrpu na gomilu bez išta, a brat i Jele na sred puta. Te je mi sli žignu, i stavivši sve na cjedilo, zahvali mladcu, a odluči živjeti neudata na svojijem rukama i bavit se jedino o sebi i njima, a ne razbijat glavu o muža i djecu. Pregorenje veliko to bijaše u mladici na dvadeset i petoj godini, sirotnoj bez oca i matere i usilovanoj živjeti o svojoj radnji. Rijetko je, ali se objavi kad i kad na svijetu, i kad zaglavi sretnijem uspjehom, ne žali neg blagoslivlja ona koja ga

* Meštrinja u Dubrovniku znaii naučiteljica ženske đjece, koja uz švenje i vezivo i ine ženske rabote, uči ih molitvu i po štogod štiti i pisati. Tijem putem vas stari naraštaj Dubrovkinja bijaše odg'ojen, i vjeruj mi da, ako ne bijaliu ondašnje ko sadanje djevojčice prosvijetljene i vješte „glasoviru" i stranijem jezicima, ali bijahu dosta više kutnjice i duha starijeh Dubrovkinja. (Op. pisca).

L.