СРЂ

ZVONO I KIPOVI „ZVONIKA" U DUBROVNIKU. В. Kosić. Dubrovnik.

III. Rekosrao prije, da se po svoj prilici mogu pripisati istome majstoru Batisti i kipovi što izbijahu ure o zvono. Ovo mnijenje istaknusmo razmatrajući stvar samu sobom, jer niti se na rečenim kipovima nalazi ime majstora, koji ih izradi, niti nam je poznato da je gdje što o, njima pisano ; ipak mislimo da ne sudismo sasvim krivo. I zbilja, ako se i ne osvrnemo na sličnost načina i radnje nekih nakita što se nalaze i na kipovima i na Batistinu zvonu, moramo primjetiti da u ono doba u službi republičkoj nije bilo drugih umjetnika na glasu izvan našega Batiste; pa kad je ovaj bio sposoban da izvrši ovo krasno zvono, mogao je vrlo dobro modelovati i saliti i kipove. Ako pak poslije i dođe lijevalaca u Dubrovnik, i za Batistina života, kao naime 1526 god. neki Petri (I) Joanni (!) Vaus i Gregorio di Pietro ; pa god. 1528. Leonardo Beci, Giovanni Blarig i Cola Maria, nije nam fajde da se na njih obaziremo, jer o njihovoj valjanosti nema, koliko znamo, nigdje riječce, kao što nije poznato ni je li koji od njih i stupio u službu republike. Moglo bi se možda ovome što smo gore rekli prigovoriti, da su kipovi mogli biti učinjeni i prije nego je Batista došao u Dubrovnik i to od spomenutog majstora Mihajla, koji je salio prvo zvono, ali, koliko znamo, o tome Mihajlu, kao umjetniku, nema nigdje govora, a kipovi su pravo umjetničko djelo. Pored toga bojim se, je li Mihajlino zvono i imalo umjetničke vrijednosti, jer da ju je imalo, ne cijenim da bi ga Batista nakon toliko godina bio stopio i od njega salio topova, ako baš i ne

»