СРЂ

ĐENEVRIJA.

621

Čim ovi riječima prebacivahu, pristupi Brainovie noseći pod pazuhom ruku kruha, u jednoj ruci caklenicu od dva kutla punu vina, a u drugoj pliticu s nekoliko prokuhanijeh jaja; položi sve na sto pred fuštare, govoreći po svom obicaju: — Signori, trattamento de novo! 12 Uzmite mangiato e bevuto! 13 — Oho, Marko, što je to, ali ti je žena umrla, pak od veselja ne znaš što ciniš ? zagrmi Erkule. — Mia mogliera un poco 14 nempit.o škufija, 15 ma niente! 16 Ziva mi je, Bogu hvala! — prida ove zadnje rijeci mal da ne plačući. — Sto dake ovo hoće rijet? upita Siprin, hinkajući кб da se ražalio na nježnost Markovu. — Hoće rijet: žderi i muči! odvrati mu on otsjeceno. Voi non pagato, pagato questo signor 17 — i plesne Pera po ramenu. — Zivio Pero mali, vikne družina, živio! Pero skine kapu. — Sveca mi, nadostavi Barjaktar, ovo je vele. Ovdi si ti spenđo, * Pero, više od cvancige . . . hem! —- Koliko god sam ! Danas sam se našo s vama prvi put, pa nekako bi bilo neskladno da ne polijem trpezu.** — Bogme, pravi si! rece osudno Erkule, dolivatajući jaje; sad jeđimo, a poslije ćemo zboriti кб ljudi. — Korušaju se jaja, lomi se kruh, toci se vino. Erkule pozove još dva kutla, koja ne plati. Desni rade, grlo se moci, pa i riječi opuzaju, što inace ne bi. Razgovor je, to se zna, o Marku Turku, a naš Pero bere i sprema. A kada bijahu na svrsi, on je već uzaznao gdje je Markova pećina i kako u nju prolazi, i znao je da kad je predvecer u nju uljegao, prije dana ne mice se iz nje, er prijelaz veoma škakljiv, pak mu treba opaznosti i vidjela da vrat ne ulomi. Obaznao je da se danom u njoj zadrži osvem kad se odsmuce u kupovinu krpina i gvozđušina po Župi, Rijeci i dalje, ili se ćesto povuče za zabranjenijem trgom duhana; a tada po više noći izasobice da u

* Od talij. spendere — potrošiti. ** „Polit trpezu", način govora, znači: počastit koga pićem.