СРЂ

610

СРЂ. — SRĐ.

pobožnosti ni zbora, a opačinu i zlo svako sukao je na kraliješ. Ženice naše u ono doba kazivaliu da su u njemu sve sedam smrtnijeh grijeha, a on da je osmi. Cudnovato je gdje sebi iznađe pribitak, kad već prevali sedamnaestu godinu. Do tada noćio bi ili pod шј^етот staroga kneževa dvora, ili u zapuštenijem podrumima; nu kad mu робпе preostajat kojigod krajcer od spomenute kupljevine, bojeći se da ga ortaci ne saderu, stade tražiti kako bi se sačuvao. Sa zapadne strane, ispod vojničkog stana sv. Marije, negda Benediktinskijeh Dumana, malena je poljanica, koja se općeno nazivlje „Andrija". Od svete Marije niz brdo piit tvrđavice Bokara, koja gleda pravo prama Penaturu, proteže sc nevisok zid, ispod koga niz strmo odsječenu ljut staroga Lave zja morska pučina. Na zidu prama poljanici bijaše r.apravljena kotorađa, cijenim, da voda, koja se otud odovud slijevala na „Andriju", mogla bi izdušiti na more. Marko, kupajući se ljeti i verući se po onoj hridi, na kojoj prvi Dubrovčani zametnuše svoje gnijezdo, bijaše opazio da ispod stana sv. Marije, a visoko nad morem, ljut se je rastvarala poput vrata kakve pećine. Odmah mu pane na um da, kad bi ondje bila pećina, mogao bi je upotrebiti za svoje svrhe, ali mu trebovaše naći pristupište. Sa strane istočne, to jest prolazeći ispod tvrđave koja je na ušcu luke, ne bijaše moguće; odizdo s mora veoma mučno, i to trebovaše primaknut se s lađicom. On pokuša preplivat do pod onu puklotinu, pak kako priljepak uz dub, uz onu vratolomnu hrid, dosegne, ne bez okrvavljenih ruku, do zabilježenog cilja. I kad unutra, a to, Bože, pećina кб sobica: dva hvata joj dubine, preko jedan širine, a visine za čovjeka. Njemu to dosta; on bijaše našao sebi kuću; sreća ga posluži da joj nade pristupište, istina mučno i pogibno, ali onakomu obješenjaku, još kada mu se zbikne, lako. Sa strane zapadne on uvidje da od pećine do kotorađe na „Andriji" protezao se je škrip po način pasa sačinjen od steralja iste hridi, izoban na mjestima i proniknut morskijem travama. Ispod toga škripa zjala je do mora dubina od preko dvadeset hvata, koja ti je mozgom savijala. Razgleda Marko pomnjivo taj putac, pak bez prenuća plesnom u škrip,