СРЂ

VOJNOVIĆEV ODGOVOR Kritičaru Đ. V. %% o „Majci Jugovića." Supetar, 7. novembra 1906. Dгagi m oj p r o fe su r e ! Primio sam Srđ i procitao sam onu kritiku * koju mi Vi bijaste ljubazno navijestili. Da Vam iskreno kažem, bolje bi joj prilicio naslov šale iliti Travestije (kakvijeh smo mi na đinaziju sastavljali!) jer da sam ja napisao „Majku Jug'ovića" po oaome dobrodušnome receptu kriticareve Transkripcije (inače za take igre vrlo shodna riječ, jer u muzici „transkripcija" znaci: „fantazija okolo tuđega motiva!") — Majka Jugovića ne bi bila Majka Jugovića. Ako uopšte imade u mome djelu kakvijeh jezičnijeli vrlina, to ih valja baš tražiti u toj hotimjcnoj smjesi običnoga, lokalnoga kolorita sa tradicijonalnim klasicizmom forme i jezika narodne pjesme. A tu sam se pak naumice zaveo za velikim primjerima naj modernije literarne evolucije u evropskoj a narocito francuskoj pojeziji koja je odavna a za vazda otvorila prozore svoje zaprašene, zadušljive sobe da uđe sviježi i oštri vazduh pun jeke rijeci, usklika, doziva ulicnijeh dijalekata i „jargona". To je pak Vaš kriticar u Srđu tako eklatantno dokazao, da ni ja sam ne bih bio mogao harakteristicnije predociti Vašijein čitateljima v kojaje razlika između individualizma i života s jedne a "filološke impersonalnosti biva mrtvila s druge strane.

* Ispor. 12. broj „Srđa" str. 593 i ost.