СРЂ

714

СРЂ. — SRĐ.

bio bi me sigurno u onom zoru zadavio, jer su ono pasji ljudi. Ti si me ondje od nesreće izbavio, a ja sam ti život dužan. Ja ne znam, kako ću ti vratiti, nego mi nešto drugo prolazi glavom. Voljeli smo se ja i ti od kako se znamo, i nijesmo jedno drugome nikad, a ma za dlaku, ništa na žao učinili. Ti meni, na svrhu, spasi život od onog nesretnog Arnautina, pa sam ti za to i dužan. Ne stigla, brate, da Bog da, tebe nikad nikakva nevolja, da ti od mene ikakve pomoći trebati bude; lioćeš li, brate, da se pobratimo pred Bogom i pred ljudima? Evo je baš nedjelja pa da idemo u crkvu. — Hoću, brate Ivane, covjek si; odgovara mi pok. Stevan i tvrdo se držimo za ruke. U to se zvono razlijegne po drugi put, a nama obojici кб da zazvoni u srcu, pustimo ruke i uputimo se u crkvu. Nađosmo popa, te mu ja sve ispričam što je bilo i što hoćemo. — Sretno vam bilo! kaže pop i okrene u crkvu a mi za njim. Prije službe božije pozove nas obojicu, javi narodu da se ja i Stevan bratimo, te klekosmo pred oltar jedan do drugoga. Pop premetne stolu preko nas, pa nam poče nešto da čita, a zatim nam kaže, kako treba da se pazimo i ljubimo. Lijepo nam sve predoči, kako ne samo nama dvojici, već nikonie ne smije smetati, ako se drukčije krstimo, jer da Bog traži samo ćista i pravedna srca. Svi smo braća, pa treba da kao braća i živimo, jedan drugoga pomažemo i u nevolji se nalazimo. Na svrhu nas blagoslovi, digne stolu s nas, a ja se i pok. Stevan poljubismo i pobratismo pred Bogom i narodom, te pođemo s oltara. To mi je svakako bio naj miliji dan u mom životu. A i pazili smo se od tada ja i moj pobratim više nego braća. Ko god sađe iz Začule k nama, svakoga pitam, kako mi je pobratim, i svak mi odgovara: pozdrav ti od pobratima Stevana. Znalo se, o Đurđevu danu, krsnom imenu moga pobratima, i o Božiću, izlazio sam k njemu na slavu, a on opet slazio k meni o Božiću i o Gospi Velikoj. Bio ja kod njega ili on kod mene, bila nam je odmah puna kuća. Dok eto lani, baš u današnji dan, stojim ja u avliji pa namjestio badnjak kraj sebe, te mu slažem u kitu masline, lovorike i rusmarina.