СРЂ

724

СРЂ. — SRĐ.

— Bilo bi proti uljudnosti, odgovori Orlov ironično, pred Vašim Visočanstvom piti vino koje ste Vi odbili. — Vi ste sotone! ... Ono je vino otrovano. Nikakav odgovor. Sjetivši se Petar da je razoružan, blagim nacinom upita ih, da li ee mu đopustiti da ide kamo je pitao. — Odje, Sire? — Gdje? U Njemacku. — Ima i u Rusiji lijepih gradova, odvrati Volkov. — Ne, ne, ja želim otputovati; ovo je čvrsta moja volja. — Carica nam nije dala svoje privoljenje, Sire, odvrati Orlov, podignuvši se sa stolice. Ona me je uovlastila da Vam predam naj prije ovu kutijicu. Evo Vam ključa. Petar je uze i rastvori.... a u njoj ona crvena vrpca. Ugledavši je protrne. Dvojiea se pogledom dogovoriše. Petar se sjeti, i drščuć približi se sobnim vratima, veleei im: Zbogom, gospodo! Orlov se približi Caru, kao da će mu, po ruskom običaju, poljubiti ruku. — Nije potreba, reče Petar, udaljujuć se. — Kad je objed bio dobar, treba da. ti zahvalimo, o Petre Feodoroviću, progovori Orlovljev drug ironičnim posmjehom! — Da, maleni kneže Holsteinski, nadostavi Orlov, uhvativši se za mač. Mi Rusi, koje si ti uvijek prezirao, nijesmo naueni išta primati bez zalivale. Petar se povuče u sobu i zatvori se. Orlov nogom strovali vrata i sa svojim drugom uljeze u sobu. Začu se borba — nakon toga muk. Iziđoše, opraše ruke i haljine krvlju zamrljane; te se spravljahu otputovati. Na vratima dvorane pojavi se Ivan Platon Vasilijević. Bijedni starac drščući i blijed na smrt, zapita ih: — Gospodo! Je li objedovao Car ? — Jest, odgovori Orlov i sada počiva.. . * Ovako je svršio Petar III., koji se popne na rusko prijestolje januara 1762; a jula iste godine izgubi prijestolje i život.