СРЂ

CRVENA УВРСА

723

gospodaru kuće, koji se je ondje nalazio pun straha, zapitaga: — Poznaješ li Oara ? — Ne; ali molim Boga da ga čuva i da mu poda dug život! — Hvala! odgovori inostranac. Bio je to bijedni Oar, kojeg, kad potpisa sramotnu abdikaciju, rastaviše od prijatelja i pristaša, svukoše i ostaviše bez ordena i dovedoše ovamo kao zarobljcnika u bijednom stanju. Povukavši se u sobu, stade da će ponovno pisati svojoj ženi, jer ne bješe primio odgovora na prva svoja pisma, i obećavao joj je da će se sklonuti u Njemačku. Ovdje ostade čitavu nedjelju dana, kroz koju ne vidje nikoga, osim staroga gospodara i žene mu, koji ljubezno postupahu s njim. Napokon, nakon osam dana teških muka i nestalnosti, predstavi mu se Orlov sa dva svoja povjerenika. Petar, nadajuć se povoljnom uspjehu svojih molba, pozva ih na objed. Aleksije Orlov izvadi jednu bocu vina. Petar problijedi; i — Ne pijem vina, гебе. — Dobro, Sire! Bićemo veseli i bez vina. Želio sam da pokušate od Borgonjca, koji Vam se toliko sviđao. — Hvala, generalu. Imao bih potrebu s Vama govoriti o svojim poslima. — Ostajem na Vašoj zapovijedi, Sire. — Je li moja žena primila posljednje moje pismo ? — Dakako, Sire. — Sto su dakle odlučili? Ja sam tražio da mi dozvole držati kod sebe svoga miloga sobara, moje gusle i Lubinina. Sve mi bi odbijeno. Drug Orlovljev na to progovori: — Njeno Veličanstvo, presvijetla naša Carica, želi da ovdje dođe jedan sveštenik mješte onog komičara. — Kako ? zar mi misle dignuti život ? kliknu Petar, skočivši sa stolice. Imam li se na smrt prepraviti? Bilo bi bez sumnje veliko junaštvo smaknuti neoružana čovjeka i zatvorena u tamnici. Dvojica se pogledaše, ali ne odgovore. — Tražim od Vas odgovor, bezdušnici, zaviče Oar problijedivši. Ja sam Vaš vladar i gospodar. Recite mi, zašto Vi ne pijete vina, što ste ga ovdje donijeli?