СРЂ

ANTUN SORGO O MADAME do STAEL.

781

vremena, i želio je, da se nesvjesnom narodu priskoči. U pismu od 16. avgusta 1820. piše Nikoli Lucijanu de Pozza-Sorgo u Dubrovnik o dobroj lektiri za narod, o ukusu, temi i gradivu. Što ćeš da misliš što će da narod čita, kad mu fali i sposobnost zato, jer prije mora da nauči citati i pisati. Iz jednog pisma se može vidjeti kako mu je bilo mrsko živjeti u Dubrovniku ne samo radi dosade i nepromjenjivosti, nego i radi čeljadi. On je doista bio ljut na svoje sugradane i volio je da je daleko od njih; mnogo je putovao među ostalim, a to je vidjeti i u njegovoj korespondenciji, koja datira osim Pariza i Dubrovnika i iz Milana, Trsta, Jakina, Mletaka, i dr. Pisma su obično pisana franceski a često sa po kojom talijanskom izrekom i poslovicom, rjeđe srpskom, a svako skoro svršava sa „Sluga". Među pismima adresovanim na Konta Pozza-Sorgo neka su pisana rukom njegove kćeri (16. marta 1830.) a posljednje je u ovom dijelu korespondencije od 8 februara 1833. Nije obićavao potpisivati se u dno pisma osim koliko mi je poznato u 2-3 slučaja. Pošto je Sorgo mnogo godina živio u Parizu sa dva svoja prijateija Palom Gozze i Nikom Lucom Pozza Sorgo, pa kad se rastaše s njima se dopisivao, to je moguće da se nalaze negdje i pisma pisana Palu Gozze, koji je djed gospara Vita Bassegli-Gozze. Pisma, koja sam ja vidio i koja ću da proucim,, pisana su •— kako u početku pomenuh, na Nika Luca Pozza-Sorgo, djeda plemenite Gospođe Mare Mirošević de Sorgo, kojoj na. predusretljivosti s pisama treba zahvaliti, da sam mogao ovo priopćiti. Antun Sorgo oženio se tek u docnijim godinama svoga života i to za gospođu iz talijanske porodice Labbia, koja kuća nosi i poslovicu „о abbia, o non abbia, restra sempre cara Labbia". Ali prije te ženidbe Sorgo je imao jednu nezakonitu kćer imenom Marijetu, kojoj je dao finu naobrazbu u jednom zavodu u Parizu i odgojio je baš kao pravu „duchessa" Sorgo, a bila mu je jedinica. Njoj je ostavio sve svoje imanje, koje je bilo veliko i bogato. Kako je Marijeta bila ponosita i po nešto ohola dukesa pokazuje ovaj slučaj. Kad je ona saznala da je na ne zakonito njegovo dijete, to je na nju tako jako djelovalo da je — pomahnitala. Interesno je znati kako i kuda se djevalo Sorgovo imanje. Dok je Marijeta duševno bolovala njezinim je tutorom i admi-