СРЂ

f LUKO ZOBB

799

gorija ispravno ili ne, konstatujem samo njegovo shvatanje i mišljenjo, a za konstatovanje njegove južnoslovenske ideje nije nam potrebno znat.i, da li njegovo tumačenje treba baš onako shvatiti, kako nam ga on izlaže. Ali ona lijepa cetiri basreljefa na Gundulieevu spomeniku u Dubrovniku malo komu biee pripomenuli, da su izrađeni baš po Zorinu tumačenju „Osmana", i od njega nadalinuti. Eto na, to su spomenici, koji ne će u uspomeni našega naroda nikada izginuti. Zore je bio jedan od onili Dubrovčana, koji, uvidjevši Ijepote grčkih i latinskih klasika, pitahu se njihovim ljepotama ; oni su im bili naj prva i naj draža hrana. Pokojnik mi je jednom kazao, kako je on svoj književni rad započeo u gimnaziji prevodeći komadiee iz latinskih i grčkih pjesnika. Njegova klasična naobrazba posvuda je odskakala u svim njegovim djelima, pa i u razgovoru. Ali u prkos tomu on je znao da se miri duhom vremena ili barem htio je da ide s vremenom, što npr. Dum Ivan Stojanović, skroz i skroz klasično naobražen čovjek, nije ni znao, ni htio, ni umio. A gdje su Zorini prijevodi iz klasika, Sofoklovih tragedija, u potonje vrijeme Horacovili oda. Zore je, rekoh, htio da ide s vremenom, ali za pravo reći, nije mogao, a to nam pokazuje uređenje „Srđa", dok mu je on bio glavnim saradnikom. Ali što ćem, kad je vrijeme jače od ikoga. Klasična uljuđenost je uzrokom, da se je Zore protivio istrjebljenju talijanskog jezika uvijek, pa i u ono vrijeme, kad je to moglo po nj i pogibeljno biti, a on je baš radi klasićizma narod naš, koji je na Primorju, i pretpostavljao. Njegovo političko osjećanje dovede ga za rana u tešku nepriliku, a bilo je sveđ mnogima veoma zazorno. Nije dakle čudo da se je smjelost u isticanju političkog osjećaja neprestano izmjenjivala sa strahom od moćnih protivnika, te tako u njemu dvije pojave stvarale. To je sam Zore osjećao i on je svojim potpisom „Objavljenja" Strahinić, hotio izričito očitovati pojavu straha, koja je zamjenjivala u njemu smjelost, a ipak njegov „molitvenik" nije bila nikakva Cannossa, nego djelo ljubavi prama jeziku, premda je on — kako se sam pokojnik požalio — bio od drugoga izmjenjen prije nego je u štampu ušao ! Zore je bio ipak sveđ čovjek iskrenih patriotskih čuvstava i pošten u duši.