СРЂ

ĐENEVRIJA.

3

— Drago mi je u srcu, er vjerujte mi, puno i puno sam vas žalio čujući kako ste o đlaci stajali. — I baš si me žalio ? doda Orsat s nekijem zadovoljnijem posmjehom. — Jesam, Bog zna! odjavi Pero sa svom iskrenosti lera dubrovačkoga, jesam, a za što bih vam lago? Vi ste mi đegod dobra učinili, a ko mi dobra učini, ja ga ćutim i ne zaboravljam lasno. — Sve dobro zbija se u to, što sam ti kadgod činio da dobiješ cvancigu. Velika stvarl — Pa cijenite malo činit siromahu da dobije cvancigu? Hee, moj gosparu .... — Da o temu ne govorimo veće, presiječe Orsat. Нбто na ono za što sam te večeraske k meni dobavio. Pripovidjećeš mi pravo što te budem pitat, i što god budeš zn6, kako g8d to bilo, nemoj mi potajati. — Gosparu, što uznat budem, a uzmože se, evo me! — Ti poznaš one dvije sestre u Pilam, Marijanu i Jelu Marinovu ? — Bože moj, kako karantan! — Stoju li okućene blizu tebe? — S jedne strane puta vrata su moga pridkuća, a s druge vrata njihova vrta: jedna prama drugijem. — Budući tako u susjedstvu, otić' ćeš đegodi i do njih, to ne? — Malo koji dan što ne pođem. — Kad je tako, ti ćeš znati i kako živu, i s kijem opće, dolazi li k njima ćeljadi, i kakve? Pero izdigne glavu i onijem svojijem crnijem očima usadi u Orsata pogled, koji mu je sam misao izgovarao a da riječi i ne prilaga. Sjeti se Orsat, i ončas doda: — Ne pitam te, sinko, za nikakvo zlo, no paček za dobru svrhu. Poustrpi se, znaćeš. Pero ne sklanjajući oči i otvorena lica: — Gosparu Orsate, non faremo niente! 1 Zasjekli ste u duboko. Vi velite, da me ne pitate za zlu svrhu, ja vam vje-

1 Nećemo učinit ništa.