СРЂ

f

C РЂ

Год. Gođ.

VI.

SRĐ

ДУБРОВМИК, 71 јаиуара 1ПП7 DUBROVNIK, januara

Бр. O Br.

ĐENEVRIJA. Pilarska pripovijest pok. Mata Vodopića. (nastavak)

Uredio Dum Vice Medini. Čilipi.

X*VI. —■ Joh, nevoljna sestro !. .. Joh, nesrećna nesretnice ! što se osramoti, da od Boga nađeš! Joh, jadna i žalosna, i ja s tobom zajedno ! .. . Sto ćemo i kako ćemo, na koju li stranu!? Ali imamo kogagod da nas pomože, posvjetuje, da vidi za nas osamljene sirote ? . .. Nikoga do Boga ! Joh, nevoljna sestro, što ću sad s tobom !! To rekavši udari dlanom o dlan, pak uplećući prste s uzvraćenijem šakam protegne ruke do koljena, zagleda se u tle i umukne za čas. U toliko ona, kojoj bijahu upravljeni ovi vapaji, razjadana od plača jedva izusti ciglu rijec: „ubij me! — na što prva vrisnuvši s nekijem veoma žalosnijem : ,,aah!" skoči, zagrli i pritisne k srcu prije otisnutu sestru, koja joj u njedra sakrije plačno lice. — Ubit te, ubit te ! . . . a ko mi već ostaje na svijetu, kad tebe izgubim ? Za tebe sam sve pregorjela, tebe sam čuvala i gojila kako cvijet u grasti, pak eto što sam jadna dočekala da čujem i vidim ! 0 Bože, Bože, zašto si ovo dopustio tužnoj Marijani, zašto ? I rekavši ove zadnje riječi opeta vrisne žalosno: Aah!.. . i sruši se zajedno sa sestrom na tle. Ovaj prizor slijedio je u kući Marijaninoj onu istu večer, kada se je Pero Mali nalazio kod Orsata. Kako smo čuli, bijaše Pero Mali rekao Orsatu da gotovo od nazad mjesec dana Jele 4