СРЂ

50

malo ishođi na dvor, i bijaše istina. Cutjela se je nelagodna, bješe joj se odbio kus od srca, razbio san, zlovoljna, problijedela, uzdisala je. Kad ter kad i nebotiee poletjela bi joj suza niz obraz ; nikoniu se nije otvarala, pak ni jedinoj sestri. Ne treba pitati za muku Marijaninu. Uznemirena, prepadena upitivala bi je, molila, zaklinjala da joj kaže uzrok svoje nela»'odnosti; pak travieam je obvijala, travice joj varila i nudiln da pije: sve ništa, sve zaludu. Jele i kani stanac jednako! Kad bi Vlalio došao k njima, Jele bi se silovala da se pokaže vesela, i rekao bi da bi se mrvu povratila; kad sama sa sestrom, opeta po nauci u uzdahc, u zlovoljnost, u suze i tajuost. Dvije sestre, koje su se ijubile ko dva oka u glavi, koje ne tajahu jedna drugoj do naj manje pomisli, koje bijaliu jedna drugoj sve, da nenadno sada jedna drugoj otudi se, tako da ni molba ni brižljivost starije nije- mogia da istegne mladoj iz srca tajnost svoje iii nemoći ili žalosti — što god bijaše to se nije dogodilo bez veiika i grozna uzroka. Marijana premetala ih je'trista po pameti, dok na svrhu spomene se Perovijeh doglašenja. Prične za to bdjeti vrh sestre s većijem naporom, ne ostavljat je samu u kući, ne kazati se naprarn Vlahu prijatna ko sprva; nu žalibože već kasno I Šinu je jednom strahotna misao, ali јб otjera kako pakljenu napast. Jele je pred nje ocima andeo, ali misao opet, zaludu je tjera, navraća se i silom, dok se pretA r ori u tešku suninju. A sada kako da se uvjeri o onome što je posumnjila, kad je Jele s njome tajna, neprodrljiva ? A kako da sest.ru zateče kojekakvim ispitivanjem ? A da bude nevina: J A da je uvrijedim i ožalostim, jedino er sam mogla posumnjati o nje poštcnju V Ovakijeh i slienijeh premetala je nevoljna Marijana po svojoj pameti i sama sobom razglabala. Ali nelagodnost sestrina slijedi, vehne na očigled svaki dan to veće, noćno ne spava, neg uzdiše i suze lije, otimlje se šetnje, crkve, posijela, naj voli samoću. Ovo sve to veće uvjeriva Marijanu, da sestrina nije nemoć prava, da li tajna briga, koju il se srami, ii se boji da je očituje. Sto ćc dakle'? Puštati je da se sasvijem svede na konac, te kad joj bude jur spravila pokrov, tad je siliti da joj otkrije tajnu? Ne nikako ! — reče sobom Marijana — po ništa na svijetu ne ću već krtjeti, zateć' ću je prva, pa bilo što bilo!