СРЂ

BUGARSKA UNIVERSITAT U SOFIJI

173

dilu. Tome se pridružuju socijalne opreke. Vladine starješine nijesu više negdašnji turski podguvorneri kao Zankov, ili ljekari kao Dr. Stoilov, ili financiste, kao Načović odgajan u Franceskoj, ili Gešov, koji je odrastao u Ingleskoj. U Bugarskoj uspeše se na vladu niži društveni slojevi. Sadašnji ministar predsjednik Dimitrij Petkov (koji se nema pomesti sa svojim predšasnikom, generalom Petrovom, simpatičnim i skladnim casnikom, u svoje doba šefom generalnog štaba u srpskom rutu 1885) pripada pokoljenju zavjerenika dobrovoljaca u borbama za oslobođenje. Kao dobrovoljac bugarskih bataljuna izgubio je ruku u klancu Sipci (1877). Za kneza Aleksandra bio je činovničić u ministarstvu unutrašnjih djela, ali je bio osuđen na tanmicu, jer je upotrebljujući ministarstveni hektograf pomnožio proglas protiv kneza. Zatim je uređivao humoristički list „Svirka" (zviždak) žestoko navaljujući na kneza Aleksandra i bješe poznat po cijeloj Bugarskoj kao „Svircko" (Zviždalac), koji je bezobzirno i?.viždavao sve ono što je bilo neugodno i rugao se svakomu vladinomu djelu. Za Stambulova postane sofijskim načelnikom i znatna potpora stranke na vladi. Prirodno je da ovaki primitivni elementi teško se mogu slagati sa školovanim domorocima. Universitat pade napokon posve u nemilost. Bila su nadas^H? četiri profesora, koja izgubiše milost sadašnje vlade, juriste Danailov, Kirov i Fadenhecht, koji se već po imenu raspoznaje kao nebugar, pa i filolog Teodorov, jednom prvi rektor bugarske universitati. Dećembra 1906 proslavila se stota obljetnica prve novobugarske štampane knjige nedjelnih besjeda episkopa Sofronija, a to bješe za mladu literaturu jaтабпо znamenita obljetnica. Ali službeni krugovi pored eminentno nacionalnog značaja svećanosti držahu se od nje daleko, samo kako se čini s lične nestrpljivosti prama nekim priređivačima svečanosti. Stoga profesor Teodorov objelodani u listu „Den" članak kojim opiminjaše kneza na dužnosti prama narodu. Profesor nacionalne ekonomije Danailov napiše članak o uređenju činovničkih plata. Ministav predsjednik Petkov na to odgovori u narodnoj skupštini, da ima loše mnijenje o ovom profesoru; i kad bi bio ministar prosvjete, „uhvatio bi ga za uši te istjerao iz universitati". Na to bukne besposlica željezni-