СРЂ

174

СРЂ. SRĐ.

čara. Socijaliste između universitatskih slušalaca, kojih je bilo oko 250, podupirahu ovaj pokret. Vlađa je krivila pomenuta tri jurista kao tajne vođe besposlice. Bugarske universitati danas nema više. Ona nije bila uništena trešnjom, kao Leland Stanford University kod San PVancisco. Ona ne postane ni žrtvom političke revolucije, kao veći broj ruskih universitati, koje biše dakako zatvorene, ali ne ukinute. Nju ubi drugi zavod, novi bugarski narodni teatar, nova sjajna zgrada, koja bi otvorena 3. (16.) januara o. g. Običavaju u Bugarskoj posvetiti novu zgradu žrtvom zaklanicom (kurban), jagnjićem, ili naj manje pijevcem. Pri otvaranju teatra zaklala se universitat. Otv^ranje nije bilo nipošto priređeno kao narodna svečanost, nego samo kao tijesno ograničena tobože dvorska i vojtiička svečanost. Od universitatskih profesora bili su pozvani samo neki koje je vlada naj više voljela. Ovo ograničenje pobudi opće negodovanje. Slušaoci, kojim doznačiše nekoliko ulaznica, ne htjedoše ih primiti. Omladina, universitatski slušaoci, željezničari u besposlici, trgovci i građani sofijski, koji ne bjeliu dobili ulaznica, sakupe se da naprave iskaz. Vlada ne bješe nipošto prepravna, ma i da se tako moglo znati, da su po svoj Sofiji rasprodati svi zvišci na glas i da je ova trgovina što više bila mnogo poskupjela. Ministar prosvjete Šišmanov, u čije je djelokrug spadao i teatar, ostane bolestan kući, Ministar predsjednik „Zviždalac" Aleksandrova doba uljeze u teatar kroz vrata sa strane. Izviždani su bili gosti koji su se vozili put teatra a naj prvi knez i njegov dvor. Tad ministar predsjednik bijesan s balkona od teatra zapovjedi navalu policiji, ali ova u tmini noći pogađana sniježnim krugljama i galošama bješe izgubila glavu. Trebalo je zvati u pomoć pješadiju i konjicu da se isprazni poljana. Cudnovato je da tom prigodom niko nije bio zatvoren ili uhvaćen ma i da sofijske novine donesoše sva imena ljudi koji su bili ranjeni sabljama. Već sutradan, na 4. (17.) januara, prispije odmazda. Prva žrtva bješe ministar prosvjete, koji dade ostavku i kog nestane u uleknini između teatra i universitati. Odluka ministarstva naredi da se odmah zatvori universitat, da se otpuste svi profesori, docenti i lektori a i da im ne nabroje imena. Narodna