СРЂ

13

СРЂ т SRĐ

Год. Л/Т ДУБРОВНИК, 1 с марта 1ПП7 Б Р- R Qod. v DUBROVNIK, maria Br O.

DUH STRAŽANIN.*

Na harpi mi tri žice pukoše u suton; značenja kobna! nekome pjesniku zan'jemila usta.

Gdje si guslama posvećeni pjesniče? Do kojih se visina vječnog zavieaja tvoj duh vine, kad ga samrt oslobodi od zemaljskog praha"? Na 6emu je sada tvoja duša? Sjeća li se zvijezdice, na kojoj je za kratko doba bila? Male zvijezde jamacno se sjeća, i smrtnika, koji bjehu po plemenu i po jeziku i po nadama s njom u rodu! Zlamenja mi se objaviše, pojave vidjeh; umijemo tumačiti mi skaldi sa sjevera huku valova Ledenog mora, šaru bodaca svjetlosti sjeverne i magle talasanje nad stogovima upokojenih junaka. Kako ne bismo umjeli da tumacimo zlamenja, te se oko nas zbivaju, kako blijede ne spoznali maglene sjene muževa, koje za života častismo, kad se ispred nas viju u sutonskom svijetlu svoga preobraženja? Vječnim opkoljen djelima pjesnika davnih davnina bijah pred ognjem, što praskajući sagorijevaše mojih hrastova cjepanice u gluho doba noći; bijah sagnut na moju harpu i svih se sjećah samrtnika, koje sam često u svojoj duši slavio s njihovih zasluga, a koji boravljahu od mene veoma daleko. Pogledah kroz okna u oblake, što su letjeli nad mjesecem, koji staraše; mogaše do mene samo rjeđe svjetlost njegova bljeđahna, oluja sveđ iznova hujeći svojom ga zastiraše koprenom od oblaka, dok ga u oblačinu utopi, tamnu kao ponoćno more. Oluja kao da se raduje pobjedi nad svemirskim blagim zvi-

* Ovo je posljednji pozdrav njemačkog pjesnika pok. L. Zoru.