СРЂ

НО CAPIO! (Razumio sam!) :тгт Lakrđija u tri čina napisao Ljubo Bilić (3. Г.) Stvar se događa u Starom Gradu na ostrvu Hvaru oko 1860. godine. —** Pisac pridržava po zakonu sva prava za se. **LICA: 1. Sjor 1 Stefano Zlator 2. Kumpor 2 Antuonij „Aleluja" iz Verbanja 3. Mištro 3 Zaneto „Porugaoa" 4. Paron 4 Tadeo „Pištun" svjedok 5. Mištro Simun „Skopira" svjedok 6. „Nane" sin Šjor Stefana. Čin I. P o j a у a I. Kumpor Antuonij „Aleluja" sam pred vratima Sjor Stefana. „Aleluja". Neznom bih iša, al ne! Muka mi je vjeramie'nte , б jer nim 6 Imčm za dat još onu petnaeste fiorlnih, ca su mi zajoli loni: ne bih rod da mi jih zakroti'du sadoja* i da se ne svadimo; a s druge bonde 7 mi je potriba i juto 8 potriba! jer mi vajo 9 puoć svakojoko somlit u Solm dvi vricice ћгбпје za ovu zimu, perche 10 zelenfla za ovo godlšće oh! pari mi se 11 da će mo ga žeht vidit nešma 12 se okuslt. Ono s6n posijol na dvo, na tri mista ripe i rodakve a ne vldi se žarna 13 niknut, kohko da su ga zviri pozoboli. Pas6na u godišća dohodili bi almeno 15 Pulzi 16 s bobuon, a ovo, hvola Bogu, litos za kastig 11 i njih je nestalo. Ono malo 66 se naliodi u ovo naših glodnih 1 gospodin 2 kum 3 majstor 4 gospodin ili zapovjeđnik lade б uprav 6 njima 7 strane 8 ljuto 9 valja, treba 10 jer 11 cini mi se 12 nego li 13 zrna 14 prošla 15 barem 16 Puljizi, talijanei iz Pulje 17 pedepsu. * sada.