СРЂ

БИЉЕШКЕ — BILJEŠKE

Najnovije o povelji Kulina bana. Ovih dana na jednom svom predavanju iznenadio nas prof. Rešetar jednom ugodnom novošću o postanju naj starije srpske povelje bana Kulina iz g. 1189. Do sada se je naime držalo, da je srpski tekst povelje bio prvi, original, a da je latinski tekst prijevod srpskog originala. Sad smo eto sigurni, da nije tako, nego obratno, t. j. original je latinski tekst. Smatrajući ovu stvar važnom po našu starinu, a i stoga što je sadržaj pomenute povelje zakletva bosanskog bana Dubrovcanima, to sam cijenio potrebnim, da ovu novost saopćim u našemu „Srđu". Da moje priopćenje bude bolje i tačnije obratio sam se veleučenom prof. Rešetaru molbom, da bi mi on štogod o tomu kazao, u koliko je zgodno za naš „Srđ". Prof. Rešetar se veoma rado odazvao шојој molbi, — a nek mu je zato naša naj veća blagodarnost — pa mi je od prilike ovo kazao: Naj stariji je spomenik srpskog jezika povelja što je 1189. dao bosanski ban Kulin Dubrovoanima, a kojom se je zaklinjao, da će im uvijek biti dobar prijatelj, a da će dubrovački trgovci slobodno moći dolaziti u Bosnu i tamo živjeti i trgovati ne plaćajući zato nikakva danka ni samomu banu ni njegovijem časnicima, osim ako bi mu ko što svoje volje dao. Ta se povelja čuvala u dubrovačkom arhivu, ali poslije velika požara 1717., koji je uništio dobar dio arhiva, i ona je s mnogijem drugijem stvarima dospjela u ruke dućandžije, koji je proda ta-

dašnjemu ruskomu konsulu Gagiću, a ovaj je poslao ruskoj Akademiji u Petrograd. Sada je ovu povelju izdao s opširnim uvodom i komentarom i s fototipskim snimkom mladi ruski naučnik Iljinski, i tako poslije 700 god. možemo vidjeti ovu srpsku starinu onaku kakva je i proučavati je. Povelja je napisana u dva jezika, naj prije latinski pa srpski, i do sada jednako se je govorilo, da je srpski tekst original, a da je latinski njegov prijevod, tj. mislilo se je, da je pisar bana Kulina, koji je i potpisan ispod srpskog teksta, sastavio povelju, pa da su je Dubrovčani preveli na latinski. Ali sada kada imamo pred očima povelju u vjernoj reprodukciji izlazi, da je stvar bila drugovačija: Ispoređujući naime latinski tekst povelje s drugom latinskom poveljom, koju je g. 11S0. napisao dubrovački notar Marin, moglo se je konstatovati, da je isti notar napisao i latinski tekst Kulinove povelje. Vidi se dakle, da je naj prije dubrovački notar po zapovijeđi dubrovačke republike sastavio latinski tekst zakletve, kojom su Dubrovčani htjeli, da im se bosanski ban zakune, po tom su bez sumnje dubrovački poslanici pošli s tom latinskom zakletvom k bosanskom banu, koji je dao zapovijed svojemu pisaru Radoju, da je prevede srpski. To je Radoje i učinio i dodao nekoliko riječi ispod prijevoda, kojim potvrđuje, da je on pisao po banovoj zapovijedi, pa još i naznačio dan, u koji se je ban zakleo i izdao ovu povelju dubrovačkijem poslanicima. O-