СРЂ

NAD GROBOM FRANĆESKA PETRARKE

269

Punanih pet vijekova prohujalo je od smrti pjesnikove, pa dok se sva Italija, ispunjena zahvalnošću i poštovanjem, sakuplja oko njegova groba, da učini pomen jednome od svojih narodnih patrijaraha, dotle se svi kulturni narodi evropski hvataju u isto kolo, da počaste uspomenu oca renesanse i pjesnika... II. Kao pjesnik talijanski Petrarka, ako se i udaljuje od klasičnih starina, koje ipak susrećemo u svim njegovim ostalim djelima, opet se ne udaljuje manje ni od srednjeg vijeka. Sa svojini lirskim preteeama Provanse ima za predmet zajedničke neke zgode, po gdjekoje forme; u ostalom njegova poezija nije pjesma viteškog sklopa jednog Ventadura ili Danijela, niti je skolastička pjesma ili narodna balada jednog Kavalkantija, pa nije ni mistiena ili alegorska pjesma Aligijerova. Ovaj mladić, koji luta po poljima osamljen i zamišljen izbjegavajući tragove ijudske i, kao omirski Belerofonat, kidajući svoje rođeno srce, ne pristaje ni iz daleka u feudalne dvornice ni u trubadurske zabave; šta više, rekao bih da naliči nešto malo Verteru. Izašao je za rana iz elegantnih i strogih ali odveć zatvorenih loža škole u Bolonji i Fiorenci pa regbi da iskazuje zametak Aroldova nespokojstva. Ovaj ćovjek, koji je obigrao unakrst Francusku, Belgiju, Njemačku, britanski Ocean, španjolske obale i sve gradove Italije, stade da piše jedan latinski spjev u Valchiusi a nastavlja ga u Selvapiano, započinje jednu pjesmu u nekoj tvrđavici u rimskoj ravnici a dovršuje je na visovima irlandskim, bere, kao gorsko cvijeće, sonete kraj ardenskih bukava a mili mu se, da ih razaspe, kao ružino lišće, po plovnim rijekama Rajni, Padu, Ronu i Durancu. Ovaj pjesnik, koji u nadi za slavom i ljubavi, u cvijetu mladosti zamijeni jednog lijepog dana bučan život u Avinjonu sa malo prijatnom samoćom u Valchiusi, koji postade pustinjak, da lakše može ispitivati sve tančine svoga bolesnog srca i žalosnom nasladom pratiti u vječito promjenljivom ogledalu prirode strašila svoje ljubavi i melanholije; ovaj pjesnik, velju, nije nikakav crkveni pustinjak, ali ima neke daleke sličnosti sa Ob'ermanom i Renatom. Ne treba se zaista dalje zalijetati u ovaka ispoređivanja,