СРЂ

324

СРЂ. SRĐ.

kretnog imanja, prodajom nekretnina, služnostima, (servitutima) i drugim stvarima. Sesta knjiga sadrži kazneno pravo, a sedma pomorsko. U osmoj knjizi — naj većoj — govori se o razniui pitanjima. Ona je nekako dopuna prethodnih knjiga. Jedino prednji dio osme knjige sustavno je uređen, a шабе su sastavljene kapitule prema poretku vremena sve do god. 1358., kad je posljednji knez mletački otišao iz Dubrovnika. Kod razdijeljivanja gradiva, nijesu se sastavljači Knjige zakona obazirali niti na Institueije, niti na Pandekta, niti na druge poznate pravne zbirke, već su razdijelili zakonik po svoju, na osam knjiga, a knjige opet na veći ili manji broj poglavlja. Daljnje razdijeljenje poglavlja na paragrafe (ili ,,numere") potice, kako je već receno, od Fr. Gundulića. Pojedina poglavlja pisana su govorljivim slogom, u kojemu se riječi ne štede. Cesto se tumači uzrok zakonske ustanove doista uz vrlo mnogo riječi, al su baš ova tumačenja od velike cijene za pravničkoga povjesničara. Neka poglavlja imadu 2-2*/ 2 stranice, a druga opet sauio jedan iii dva retka. Pitanje je: ko je napisao Liber statiitorum? Jamačno, to nije bio knez, koji je taj zakonik proglasio. Jer knezovi su bili u Dubrovnik pošiljani duždem samo na dvije godine, a za to krat.ko vrijeme nijesu se mogli npoznat.i s dubrovačkiin pravom tako, da bi mogli rastrkane njegove ustanove sakupiti, te ih zakonodavno kritički urediti. Bio je dakle Liber statutorum. sastavljen domaćim pravnicima, naj prije sucinia. Ni njihova imena, ni štogod bliže o njihovom radu nije poznato. Znamo jedino, da je dubrovački zakonik bio napisan god. 1272. za knezovanja Marka Justiniana, koji je poticao iz poznale mletačke porodiee, nosio je pridjevak Orso, i bio dvaput, dubrovačkim knezom, u god. 1270.-72., a onda 1276.-78. Izđavači spominju neke podatke iz njegova života (str. XVIII. i XIX.). Treee poglavlje prologomena bavi se nutarnjom stranom kodeksa. Redaktori zakonika sabrali su pravne norme, koje su već postojale, uredili ih, dopunili, a neke ispustili ili promijenili. No njihova namjera nije bila da sastave zakonik isključnc potpunosti, uz koji ne bi vrijedila druga pravna vrela. Ostalo je jošt.e mnogo pravnih običaja nekodifikovanih, na koje se kodeks izrijekom pozivlje. Izdavači su istakli pitanje : ot.kuda potiču pojedine ustanove dubrovačkoga prava, a djelomice na to pitanje i odgovaraju. Nema dvojbe, kažu, da su nekc ustanove dubrovačkoga prava tudinskoga porekla, ali su se ovi elementi, primljeni naj većim dijelom još prije god. 1272., srasli već sa starijim zakonima, nego li je Liber statutorum. Premda je Dubrovnik ze-